Istra- planinarske staze
Petak popodne odvojili smo za Cingarellu kod Buja i ponor Butori. Hod do Cingarelle trajao je oko 30 minuta. Moglo je i kraće da ja opet nisam fotkala svako malo. Zadnjih 10 ak minuta je dosta strm spust, ali osiguran sa sajlom i užetom. Vode u slapu nažalost nije bilo, ali je meni ovaj spust i okoliš bio dovoljno atraktivan da mi to uopće nije zasmetalo. I što je još bolje- bili smo skroz sami. Uspon natrag je vrlo naporan- ja sam ga prošla dobrano uspuhana, nije za ljude bez kondicije. Do ponora Butori možete se dovesti skroz autom i onda samo spustiti stazom do njega. Ovdje je već bilo dosta vode i slap je stvarno lijep, s bujnom zelenom vegetacijom. 
Kako doći?
Nas je navigacija za Cingarellu odvela krivo. Kad uđete u Momjan, nakon kružnog toka, skrenuti prvom cestom lijevo prema Kortini i Oskorušu. Tu ćete uskoro ugledati stari mlin i most( vidi fotku). Na proširenju treba parkirati, preći most i s lijeve strane ćete vidjeti oznaku za početak staze. Staza nije za početnike.
Drugi dan već u pola 8 smo na početku staze 7 slapova. Kad parkirate kod pivovare idete lijevom stazom tj ne prelazite most jer je to strana kojom ćete se vratiti. Prvi dio je šetnja nasipom uz rijeku Mirnu koja nije previsoka pa se pitam hoće li biti vode na slapovima. Naravno da i ja i ovu nezanimljivu šetnju moram začiniti fotkama cvijeća. Stižemo do prvog slapa. Malen je i ima dosta pjene u vodi- cvjetanje? Kod drugog slapa shvaćam da sam pogrešno mislila da je viseći most sastavni dio staze- nije, to je samo postavljeno ako se želite tu uslikati. Zato ako vas je ova fotka odvratila od te staze, sad znate da to nije dio same staze. Druga greška u mom razmišljanju je da je to teška i nimalo bezopasna staza - po mojoj procjeni, ovo je jedna od najbolje osiguranih staza ikad! Svugdje su konopci i sajle. Dio od trećeg slapa do četvrtog ima strminu, ali ne traje dugo pa ni ovo nije strašno. Četvrti slap je najveći. Nama je za ovaj dio staze trebalo 2 sata zbog učestalog stajanja i fotografiranja. Od četvrtog slapa do Kotla još sat i 10 minuta. Na Kotle je bolje doći popodne ako vam je bitna fotografija, jer je tada položaj sunca bolji. Mi smo ovdje napravili pauzu za sendvič s pogledom. Sjedamo i u konobu na piće. 
Od Kotla do kraja staze trebalo nam je jos sat i pol. To je najmanje atraktivan dio staze. Šesti i sedmi slap su presušili. Ovaj dio staze smo prošli s dvoje mladih i simpa ljudi koje smo upoznali u Kotlima pa nam je u razgovoru ovaj dio staze preletio.
Znači hodanje ukupno 4 sata i 40 minuta uz svo naslikavanje. Meni se ova staza ne čini tako naporna.
Vraćamo se u Roč na ručak u Ročkoj konobi. Istarski fuži u umaku su moj izbor- ja te fuže obožavam! Pita od jabuke jedna od boljih koje sam jela- topi se u ustima.
Idemo i do slapa Copot. Tu nas je navigacija dobro dovela. Slap je presušio, ali stijena i rupa u njoj dovoljno su fascinantne. Podsjeća na slap Sopot u Floričićima- meni zasad i dalje najljepši u Istri. Tamo smo bili prije 2 godine, stavit ću jednu fotku i ovdje.
Sljedeća stanica je Zarečki krov, a zatim i Pazinski krov. Time se broj slapova koje smo obišli popeo na 12.
Danas ujutro nemamo previše vremena pa smo odlučili u povratku obići Velu Dragu. Ako idete iz Istre, prije ulaska u tunel Učka nalazi se kružni tok na kojem treba skrenuti za Velu Učku. Iz smjera Zagreba kružni tok je odmah po izlasku iz tunela. Tristotinjak metara od izlaska je parking Vela Draga od kojeg ima 10 minuta laganog hoda do vidikovca. Mi smo se spustili u sam kanjon, ali to ću staviti u posebnu objavu.
Gdje spavati?
Mi smo spavali u Roču u apartmanu Pod lipom koji je jedan od najbolje opremljenih apartmana ikad- mikrovalna, kuhalo za vodu, puno suđa, kava, sol, šećer, ulje, aceto, veš mašina i čak ormarić s prvom pomoći- flasteri, gaze, sredstvo za dezinfekciju. Cijena noćenja za dvije osobe je 240 kuna(32€), 480 za 4, apartman ima 2 spavaće sobe, svaka ima svoj televizor, i terasu na kojoj smo jeli.
I za kraj, ono što me i ovaj put osuševilo u Istri- divljina i netaknuta priroda! Od ponora Butori do Roča išli smo lokalnim cesticama( jer nas je gugl tako naveo 😂)i uživali u netaknutoj divljini i gustoj šumi. I sve ove staze su ista priča- divlja i gusta vegetacija. Istrijani, baš vam zavidim! Vi u ovom dragulju možete uživati svaki vikend!
Primjedbe
Objavi komentar