Pag
U subotu ujutro budimo se i idemo na doručak. Uzeli smo kućicu u kampu Šimuni jer sam ja htjela da spavamo blizu mora. Sad se na Pagu mogu naći stvarno povoljni apartmani. 
Idemo prvo do plaže Ručica. Do nje se lako dođe autom. Vozimo se , a oko nas je sve u punom cvatu. Plaža je očekivano prazna i samo naša. Neobična je, jer je sva u stijeni, ni traga zelenilu. Boja mora jako odudara od bijele stijene.
Dalje idemo do plaže Beritnica. Do nje treba hodati 30 minuta po kamenjaru. Staza je dobro označena i sa Ručice pratite oznaku Life on Mars trail.
Krajolik nestvaran. Kao da smo na Velebitu, a ne na otoku u sred mora! Stižemo do plaže koja izgleda neobično. Skidam tenisice, more nije uopće hladno. Jedino je kamenje malo oštrije. Oblačno je, tako da nije baš za kupanje. U povratku moja kćer, oko sokolovo, nalazi 2 fosila. Ili barem mislim da su to fosili. Mislim, kako je ona to samo našla onako u hodu.
Pri kraju hoda, kod oznake kud se kreće za ovu plažu, suprug je vidio riđovku koja je srećom samo sramežljivo provirivala ispod kamena. Budući je sve kamenjar, zmije se dobro vide. Obavezno je nošenje tenisica jer iako put nije težak, kamenje je dosta oštro, a zadnjih par metara je i nešto strmije. Meni je ovo najljepša lokacija na otoku Pagu, a i jedna od ljepših općenito. Na plaži je kamenje isto oštrije pa nije loše ponijeti neke japanke ili šlape za more ako ćete se kupati. 
Dalje idemo do Paškog trokuta. Od ceste treba dosta hodati pa samo moj suprug ide, a mi se divimo cvijeću i suhozidima. Srećom smo mi ostale, jer se on po povratku zagubio i profulao nas.
Ručamo u Novalji. Za kraj idemo do Lunjskih maslinika.
Ulaznica u ovaj park košta 20 kuna. Sa 80 000 stabala ovaj je maslenik jedinstven u svijetu. Od njih je još 1500 divljih maslina, koje nisu zasađene, nego su ovdje samonikle. To je prva specifičnost ovog maslinika. Druga specifičnost je da ima puno stabala starih preko 1500 godina. Najstarije stablo ovdje staro je oko 2000 godina. Treća specifičnost su stabla masline različitih oblika kore. U gotovo svakom ćete vidjeti nešto- pašku čipku, lice... Kažu da ima još samo dva slična maslinika u cijelom svijetu. Baš me zanima jesu li ovako raznolika kao ovaj. Kad vidite iz kojeg kamena rastu ta stabla, zapita se čovjek odkud im volja i upornost. Nakon maslinika prošetajte i mjestom Lun- autentično je i šarmantno. Mi smo u šetnji stali ispred jedne kuće iz koje je odmah izašla i gazdarica željna razgovora pa smo se lijepo i napričali. Ja baš takve stvari volim, neočekivane. Neplanirane. Šarmantne kao i samo mjesto. 
U nedjelju ujutro idemo prvo do plaže Bošana. Danas je sunčano i boje su još ljepše nego jučer. Sunce prži, kupaći je nažalost ostao u autu. Ništa od kupanja. Ova plaža je neobična zbog stijena u moru. Ima i dosta zelenila. Sam otok Pag je dosta razveden i dio prema Velebitu je krški i stjenovit, a dio prema moru je više zelen. To je kao da imate dva otoka u jednom.
Nakon Bošane idemo do plaze Veli zaton. Vozimo se kroz kamenjar. Koji su to krajolici! Samo zbog ovog vrijedi se provozati ovuda. Put završava, nismo stigli do plaže. Izlazimo iz auta, usred ničeg i malo šećemo. U povratku srećemo jednu gospođu koja nam ljubazno kaže da se do Velog zatona ne može autom nego samo pješke.
Ovo će očito ostati za drugi puta. Kao i još neke staze za hodanje. Ima ovdje i dosta biciklističkih ruta. Dva dana je premalo za ovaj otok. Za kraj idemo u grad Pag, grad čipke. Neobično je prazan, ulice su puste. A meni se to baš sviđa. Dolazimo na glavni gradski trg tu je malo življe. Domaći sjede na kavi.
I za kraj -ja već planiram povratak. Možda u nekom hladnijem dijelu godine da odhodam cijelu Life on Mars rutu. Nekako mi je ovaj otok sad i ljepši nego u ljeto. Definitvno zaslužuje da ga se posjeti i van glavne sezone.
Primjedbe
Objavi komentar