Alsace putopis
Jučer mora da mi je nešto retrogradno bilo u putanji. Dan je počeo u 8 zaboravljanjem mobitela na posao, a trebao mi je. Onda se u pola 2 , na predstavljanju škole u kojoj radim osmašima jedne osnovne, prezentacija nije htjela otvoriti , jer izgleda nemaju powerpoint instaliran. No dobro, promo film koji sam napravila sam srećom otvorila sa svog you tube kanala. Nastavilo se s kašnjenjem aviona za Frankfurt od 2.5 sata. A kad smo konačno poletjeli, nebo iza Zagreba proparale su munje i gromovi!( dokaz u priči ovdje). Znoj me oblio pri pomisli kroz što ćemo proletjeti! Srećom, pilot je našao alternativnu rutu i u 00:40 sletjeli smo sretno. I srećom, gospođa u rent a car kući na aerodromu nas je čekala od pola 11, iako joj nismo mogli javiti da kasnimo jer smo imali krivi broj. I srećom u 1:15 u noći uspjeli smo se učekirati u naš pansion kraj aerodroma.
Danas smo krenuli na 300 km vožnje do Colmara. Iako je Mulhouse aerodrom bliži, ryan ukinuo let za tamo pa smo morali ovako. Ima li netko tko je u stanju odoliti tim povratnim kartama za 10€? I naš stari znanac google nas je odveo autocestom na kojoj su radovi jer je kao brža. Iako je bila još jedna. Nema veze, ono što ću vidjeti sve je ovo izbrisalo.
Gledala sam ja te fotke Colmara na netu i očekivala par lijepih i simpa kućica . Ni u snu nisam pomislila da ovdje itekako ima toga toliko! Izabrali smo jedan parking do kojeg nismo mogli jer je ulaz bio zatvoren. Parkiramo na ulici, žena u frizeraju nam ljubazno i nasmješeno , na engleskom , kaže da je besplatno. Prvo idemo do muzeja Unter der linden. Tu je turistički ured u kojem uzimamo mapu. Kružna ruta ima nešto više od 6 km i piše da treba 2.5 sata. Ne računajte s time. Stajanje je doslovce svakih par koraka da nešto novo vidiš, uslikaš i diviš se tome! Stari dio pun je maloh obrtničkih radnji, a sve je to tako lijepo uređeno, kao da si u nekoj bajci. Malo te samo cijene vrate u stvarnost! Prvo se zadovoljavam slikanjem fasada i izloga. Onda ipak ulazimo u neku čokolateriju. Majko mila, čega sve ovdje nema! Uzimamo neki marsmallow štapić, optočen čokoladom i srcima- to im je valjda ostalo od Valentinova pa je na 50 posto popusta. I čoko lizalicu. Zgodno, ispred trgovine je klupa gdje odmah sjedamo i isprobavamo.
Dalje nas put vodi do Tanneries , tu su nekad bili kožari, i male Venecije. E ovo me, ljudi moji, dotuklo! Kao bajka.
Tu ulazimo u natkrivenu tržnicu i odlučujemo se za vijetnamski restoran. Nema veze što smo u Francuskoj. U Vijetnamu ćemo u francuski restoran. Jelo odlično.
Dalje šećemo uz kanal, sve je tu pomno uređeno, a nailazimo i na jedan prosvjed protiv Macrona. Zadnji dio rute je po parkovima. Vozimo se do hotela na odmor pa ćemo se navečer opet vratiti.
Srećom po vas, odabrala sam totalno krivi outfit danas pa me nećete gledati na svim fotkama. Ovaj put ćete uživati u samom mjestu.
Sinoć u 7 idemo opet prošetati Colmarom. Sad je deset puta manje ljudi, lako se prolazi svugdje, ali sve trgovinice su zatvorene, čime se gubi šarm.
Jutros smo već u pola 10 u Strasbourgu. Budući je nedjelja, parking je besplatan i vozimo se skroz u centar do katedrale. Katedrala je impresivna, od crvene cigle, ali je nama malo hladno jer danas puše vjetar. Muž kaže da idemo gore na toranj, na 66 m visine, tek se otvorilo i nema nikog. Ako ništa, penjanje po spiralnom stepeništu od 332 stepenice će nas barem ugrijati. Međutim, ništa od toga- toranj je otvoren, baš zbog tog vjetra. Tako mu se lakše suprostavlja. Nije to loše da ima zraka, jer se ovdje cijelo vrijeme vrtiš u spirali po stepenicama pa mi se malo i zavrtilo u glavi. Zato ja idem lakše i kroz otvore slikam što se vidi. Na vrhu smo, ispod jednog tornja jer drugi nije napravljen. Čudna je to priča- počela se graditi još u 11. stoljeću, gradilo se 400 godina i tada pred kraj su originalni planovi odbačeni pa je ostala krnja, sa samo jednim tornjem. To se itekako vidi kad se malo čovjek udalji od nje, ljepota i simetrija su itekako narušene. Šta li je bilo u glavi osobe koja je to odlučila? Gotička katedrala iz 15. stoljeća tada je bila najveća poznata građevina jer se vrh nalazi na 142 metara. Danas je 6. po visini od svih crkvi, ali i dalje najviša struktura izgrađena u Srednem vijeku.
Spuštamo se dolje i danas se odlučujemo voziti vlakićem- Strasbourg je puno veći grad. Međutim vlak nam se doslovce napuni pred nosom, zadnjih 6 mjesta ode i treba čekati pola sata. Idemo s druge strane katedrale i ovdje isto vidimo vlak i uspijemo se ukrcati na zadnja tri mjesta. To se pokazalo kao sreća jer prvi vlak koji nismo uhvatili vozi rutom koja je ljepša pješice što smo kasnije zaključili. Drugi vlak u koji smo ušli vozi drugom rutom, tu su građevine koje su dosta međusobno udaljene i lijepo se mogu vidjeti iz vlaka. Samo ja nikako namjestiti slušalice - glatka kosa, a ja smotana! Muž se smije, kćer se zgraža, bar im nije dosadno.
Nakon vlakića idemo do restorana gdje su medeki načičkani na fasadi, nažalost samo za Božić. Čudno, jer to je velika atrakcija- ja bih to ostavila stalno. Stavit ću jednu fotku s neta da vidite na što mislim. Ali nema veze, kvart je šarmantan i lijep i naravno, tu isto ulazimo u jednu trgovinicu, ovaj put s kolačićima od đumbira. Gledamo, fotkamo i kupujemo jedan za samo 4€. Istina, veći je, ali majku mu njegovu 4€! Ali fin.
S kolačićem u ruci, idemo do Guttenbergovog trga gdje je njegov spomenik. To je onaj što je izumio tiskarski stroj, a živio je ovdje. A onda u kvart koji se zove Mala Francuska. E ovo uopće nisam vidjela na internetu. Šećemo uz kanal, starinske kućice su lijepe, sunce sije i baš je lijepo. Zapravo se meni ovaj način putovanja sviđa- dođeš u grad i uzmeš mapu i hodaš pa pustiš da te viđeno iznenadi. Onako kad sve unaprijed pregledaš na netu, više te ne iznenadi toliko. Sad tek vidim koliko je mojoj ekipi lijepo jer idu ko koferi sa mnom- ja sve organiziram i planiram.
Odlučujemo ovdje sjesti i na ručak. Danas je restoran francuski, ali ipak nećemo jesti alzaške specijalitete. Zašto? Jer je to uglavnom buncek, svinjetina, krumpir i kiselo zelje. Ovo je regija koja je dugo bila Njemačka, sve do 17. stoljeća kad ju je neki Luj pripojio( zaboravih broj). U 19. st ponovno su dio Njemačke sve do 1918. I Hitler ih je od 1940-45. opet pripojio Njemačkoj. Danas ova regija, iako Francuska, ima poseban status.
Nakon ručka šećemo dalje do Natkrivenog mosta, tu su i obrambene kule. I vraćamo se do katedrale- sad možemo i unutra jer su jutros bile mise u 9:30 i 11. Najviše me se dojmio astronomski sat koji polazuje položaj Sunca i svih planeta, astrološke znakove, dan u tjednu, faze Mjeseca… Eto ja to sve ne mogu ni zapamtiti, a kako je to tek dizajner smislio i složio još da i radi kako treba? Sat je stvarno fascinantan, ispod njega je globus u koji su ucrtane zvijezde koje je Ptolomej vidio na nebu iznad Strasbourga. Ima tu i nekih malih kipića koji se pomiču svaki dan u 12:30, osim, već pogađate, danas.
Umorni smo, na nogama smo već 6 sati i idemo prema autu pa u hotel. Ono što nisam jučer spomenula, moram danas- francuska moda. Ja uživam gledati izloge jer je to drukčije nego kod nas. Ne samo koliko ima tih malih trgovina s robom, nego i raznolikost boja, dezena, struktura, stilova... Kod nas u centru Zagreba ima malo trgovina, a većina nudi isto.
I mrtva umorna dolazim u hotel, za večeru će biti samo jabuke jer mi je porcija tjestenine za ručak bila baš velika. Možda se uspijem natjerati još večeras u šetnju.
Alsace- Francuska dan 3
Jučer navečer smo otišli u park L’Orangerie. Podsjeća na engleske parkove po uređenju- prepun je različitog cvijeća i drveća. Osobitost su rode koje se ovdje gnijezde, a ima ih toliko da su im i podigli spomenik. Rode su ovdje pitome i slobodno šeću bez straha, a ljudi ih i hrane. Prošetali smo i do EU parlamenta, ali me nije nešto prejerano oduševilo.
Danas idemo za Luxembourg. Nisu me nešto oduševile fotke na netu, ali ajde. Od parkinga vozi besplatan bus do centra. Šećemo prvo do turističkog ureda po mapu. Razgledavamo centar s bitnijim građevinama. Grad je nastao na stijeni, a meni je fascinantno to koliko ima zelenila i drveća- ništa nije posječeno i ogromni vijadukti izgledaju kao da izviru iz šume. Da ne kažem da i nitko ne kosi travu. To kod nas ne bi prošlo! Treba zaposlit hrpu radnika na državne jasle za taj posao.
Ručamo u turskom restoranu, ja uzimam falafel. Šećemo do neke jako lijepe, stare zgrade i ispostavi se da je to Dom umirovljenika. Meni se u izlogu svidi jedan pleteni remen( ne kožni, nego od rafije), a košta samo 95€. Ima tu i neki lift da se spustiš do donjeg grada sa visine 65 m. Spuštamo se tri puta dolje gore jer nam je zabavno. To mi je zapravo najbolji dio. Luxembourg je simpa grad, ali i dalje mislim da nije ništa posebno.
Dalje nas put vodi do Triera. Tu je najzanimljiviji Dom- najstarija crkva u Njemačkoj. I stvarno je lijepa izvana, a posebna unutra. Kasno shvaćamo da se tu nalazi neka Kristova košulja, čovjek nam doslovce zatvara pred nosom u 16:45. Mislim - kakvo je to radno vrijeme do 16:45?
Malo još šećemo po Trieru, glavni trg je friško uređen, fasade su nacrtane da izgledaju starinski, izbliza se vidi da je nacrtano. Porta Nigra su najstarija rimska vrata na svijetu, tu malo sjednemo i uživamo u pogledu. I to je to. Treba se vratiti do aerodroma, iako vremena imamo napretek. Sutra se radi. Bilo je ovo lijepo putovanje, pomalo i naporno jer smo u 3 dana napravili 780 km. Budući avion ide tek u 23:15, a mi više nismo znali kud bi, došli smo na aerodrom 3.5 sata prije. I ne puštaju nas na kontrolu, kaže samo 2 sata prije. Ovo nam se ni na jednom aerodromu nije dogodilo! Očito za sve postoji prvi put.
Primjedbe
Objavi komentar