Izvor Slunjčice

  

Jučer smo u povratku kući stali na izvoru rijeke Slunjčice. Nekako sam pretpostavila da će u gradu Slunju bit velika gužva i da nećemo imati gdje parkirati, a i da nećemo imati dovoljno vremena za cijeli tok ove rijeke od 7.4 km. Stoga smo počeli rutu u obrnutom smjeru, od izvora. Pratili smo navigaciju za izvor , koja nas je prvo dovela do lovačke kuće, onda smo se ipak vratili malo natrag i parkirali na livadi. Izvor Slunjčice je neobične, plave boje, čak i jučer, kad je bilo oblačno. Mogu samo zamisliti kakva je to tek nijansa i kad sunce sine. S tom plavom bojom ispreprilće se jedva vrlo intenzivna zelena boja koja potječe od biljaka koje rastu u plićaku. Voda je u plićim dijelovima prozirna i vidi se svaki kamen. Staza nas dalje vodi uz tok rijeke i priroda je ovdje netaknuta- srušena stabla, sve obraslo mahovinom poput najfinijeg zelenog tepiha. To što priorda stvori mi ljudi možemo samo pokušati imitirati. Na rijeci smo vidjeli i dva slapa, kod drugog smo se odlučili okrenuti i vratiti. Nismo prošli ni pola, došli smo do 3. km , ali odotraga. Vi koji ste ishodali od početka, što ima na tom dijelu? 

Možda smo i mogli brzinski proći sve, staza je ravna i lagana, ali ja nisam htjela forsirati iz dva razloga. 

Prvi, jer sam si odmah na početku obećala da moram doći ovdje opet, kad bude sunčano, možda već sljedeći vikend. 

Drugi, jer ja svašta zapazim dok hodam i onda moram stati. Nije to samo zbog fotografiranja- ta stanka mi dobro dođe i da se pomalo zaljubim u prizor nekog cvijeta ili detalj, da ga pomnije promotrim. 

Pjesnički sam raspoložena😂, tako je ova prelijepa rijeka djelovala na mene, a vas prepuštam fotkama- nadam se da ćete se i vi pomalo zaljubiti i doći ovdje, ako već niste.