Kuba- putopis i savjeti
Kad ljudi čuju da sam bila na Kubi obično kažu- oh to je na
mojoj putnoj listi, ili , ja obožavam Kubu, i obično me pitaju kako mi se
svidjelo tamo. Meni je teško odgovoriti na ovo pitanje. Kuba nisu samo šarene
ulice, vintage auti, rum i ples.
Mi smo htjeli upoznati stvarnu Kubu i njene ljude, zato smo
putovali duž Kube i odsjedali u casas particulares. Casa je normalna kuća u
kojoj žive Kubanci i iznajmljuju jednu sobu za turiste. Više od toga im nije
dopušteno iako se i ovo pomalo mijenja jer smo vidjeli case sa dvije sobe za
turiste. Većina tih soba košta 25-30$ za dvije osobe, s doručkom. Moj prijedlog
je da uzmete kuću u kojoj ćete moći i večerati. Iz našeg iskustva to je vrlo
fina hrana, a i jeftinija od restorana.
Posjetili smo Havanu i odsjeli u jednoj kući blizu Pasea
Prado (šetnice), dovoljno blizu centru gdje su turisti, a opet dovoljno daleko
da vidimo stvaran život Kubanaca. Ovaj grad doslovce propada. Fasade sa kuća
otpadaju, neke kuće i zgrade su u tako lošem stanju da izgledaju kao da ih je
uragan poharao.
Prvo jutro za doručak smo dobili mali paketić maslaca kojem
je rok trajanja odavno istekao. Naša gazdarica nam je rekla da ne brinemo zato
što ih ona zamrzne čim ih kupi. Nikad nije sigurna kad će slijedeći puta biti
maslaca za kupiti.
Budući govorim španjolski bilo mi je lako razgovarati s
njom. Puno smo pričale o tome kako je ovdje živjeti. Ona je vrlo nezadovoljna,
ljudi žive u bijedi, ali ne svi, mali ljudi poput nje. Ona preživljava nekako
zahvaljujući turistima. Većina ljudi u okolici živi jako siromašno. Vlada im
uzima puno poreza od zarade od najma, a oni ne vide nikakve koristi od toga, ne
znaju kud taj novac ide. I sama sam to vidjela jer smo se vozili kroz četvrti
van centra gdje se nalaze skupi hoteli za bogate turiste , a uz njih i vile u
kojima žive domaći ljudi na položajima.
S druge strane, u centru Havane žive ljudi u takvom siromaštvu da je to
jako teško gledati.
Neke ulice u Havani još imaju dozu glamura iz 50-tih godina
prošlog stoljeća, fasade kuća su veselo obojane. A tu su i oldtimeri. Možete
iznajmiti jedan, ali vjerujte mi, to je skupo. Ili se možete voziti u oldtimer
taxiju. Mi smo se vozili u pink kabrioletu, 10$ za 15 minuta vožnje. Turistima
je ovdje to glavna atrakcija- naslikavati se u jednom takvom šarenom autu i
praviti se kako je sve ovo puno glamura, a par metara dalje sjedi nemoćni
starac i prosi za malo hrane.
Većina turista ide u noćni provod, piju koktele i plešu sa
mladim Kubancima i Kubankama. Oni će vam reći da su domaći ljudi jako veseli,
rasplesani i ljubazni. Istina je da Kubanci idu van u 6 popodne i slušaju živu
muziku do 9 navečer. Posjetili smo jedan takav bar gdje idu domaći u Trinidadu.
Atmosfera je bila prilično mirna, ljudi su sjedili, pili, nitko nije plesao.
Pitam se jesu li ti Kubanci u noćnim barovima plaćeni za to ili su dio seks
turizma, koji isto cvjeta ovdje?
Iz Havane smo prvo išli u Vinales. Iznajmili smo auto koji
smo za 8 dana platili 600$, što je puno, a na kraju nismo dobili auto koji smo
platili jer ga nije bilo. Dobili smo manji i lošiji auto i vrlo neudoban. Ali
hej, to je Kuba, uzmi ili ostavi! Bili smo na kraju sretni da smo išta dobili!
Vinales je malo mjesto koje raste zahvaljujući turizmu. Tu
sam išla na turu s konjem. Prepone i bedra me odmah zabole kad se toga sjetim i
tamo sam tri dana poslije jedva hodala! Nikad prije nisam jahala konja, a ovdje
sam otišla na pravo jahanje od 3.5 sata u galopu! Vodič mi je bio kolega,
profesor fizike. Rekao mi je da je njegova mjesečna plaća bila 30$, a ja sam mu
platila 25$ za ovu turu. Ja sam zapravo htjela jahati malo po centru, kao što
svi normalni turisti jašu, ali sam na kraju otišla na pravu farmu duhana i
vidjela kako se pravi cuba (cigara), tako da je iskustvo bilo baš autentično.
Seljak na farmi mi je iscjedio sok šećerne trske, dodao domaći rum, i naravno
da sam popila, iako uopće ne pijem alkohol. Dobro da po povratku nisam i pala s
konja, imao bi moj kolega profesor što i
vidjeti! I začudo, ovo sam preživjela i, iako higijena nije ovdje bila neka,
nisam se otrovala ničim. Jedan od razloga
zašto ljudi dolaze ovdje, osim zabave,
izlazaka i koktela, su i cigare, koje su daleko jeftinije i kvalitetnije nego
igdje drugdje. Kupili smo i mi kao suvenir. I u Vinalesu sam puno razgovarala s
našim domaćinima. Radilo se o pomalo neobrazovanim ljudima, koji su bili
izuzetno dragi, ali su pomalo vjerovali u duhove i lošu karmu. Kod njih smo se
neplanirano zadržali duže, jer su se muž i kćer otrovali hranom još u Havani,
pa prva dva dana nismo forsirali nikakve obilaske. Nije tu bilo nikakvih
problema- naša gazdarica je telefonom javila da ćemo doći dan kasnije od
planiranog u naš sljedeći smještaj. Ovdje smo se smzrnuli kao nikad u životu
jer kuće ovdje nemaju stakla na prozorima. Znači prozorsko okno postoji, ali je
prazno, a mi smo se pokrivali jednom dekom po noći, koja je bila izuzetno
hladna. Domaćica mi je rekla da inače nikad ovako nije hladno u siječnju, klima
se i ovdje očito promijenila.
Od Vinalesa idemo u Playu Largu, to je lijepo mjesto, a naša
kuća nalazi se skroz na obali. Pogled iz sobe je fenomenalan. Ovdje sam jeli
jastoga za 10$, a jedna porcija je
ogromna i dovoljna za dvije osobe. Prvi put na Kubi ovdje smo popili dobar
koktel i to koktel koji nije bio
precijenjen. Ljudi obično misle da je Kuba jeftina, ali Kuba je sve samo ne
jeftina. Na puno mjesta platit ćete više samo zato jer ste turist. Nema
cjenkanja, barem mi to nismo uspjeli, a govorim o taxijima, štandovima na
ulici, barovima. U nekim od njih nećete dobiti listu s cijenama- moj savjet je da iz takvih odmah
pobjegnete jer to su mjesta gdje ćete platiti najviše.
Iz Playe Large otišli smo dalje na istok do Trinidada.
Centar tog grada je lijepo uređen u kolonijalnom stilu, ulice su čiste, a samo
200 m dalje ulice su pune blata, zapuštene,
kao da ste u nekoj drugoj državi . Mi ponovno uzimamo kuću van centra.
Naši domaćini su dragi ljudi, on radi u jednom baru u centru, ona brine o kući.
Ovdje smo pili najfiniji daiquiri ikad. U ovoj kući smo isto jeli večeru jer je
imala kuhara. Malo je doduše bio spor, tako da smo ubrzo naučili ako želimo
večeru u 6, rekli bi mu u 5. Jedno jutro
se nije pojavio za doručak do 10. Padala je jaka kiša, a budući je on dolazio
na biciklu, nije mogao doći. Bili smo gladni, ali šta se može osim nasmijati. Jeli
smo kruh koji smo kupili na ulici od uličnog prodavača koji ide na biciklu i
vozi kartonsku kutiju s kruhom.
Ono što nam se najviše svidjelo ovdje je plaža. Zove se
Playa Ancon i stvarno je lijepa. Voljeli smo ležati na pijesku i opuštati se. U
Trinidadu smo imali i jedno zanimljvo iskustvo- čuli smo da u jednom baru u
centru svira muzika, vidjeli da tamo ulazi organizirana grupa pa smo ušli i mi
za njima. Oni su sjeli na 10 minuta,
odsvirale su dvije živahne pjesme, bilo je i nekog plesa, a onda su oni
nastavili dalje s obilaskom. Onog trena kad je grupa izašla van bara, muzika je
prestala svirati i sve je stalo! Mi smo malo pričekali, kad smo vidjeli da se
ništa ne događa, izašli smo i mi van. Dam se kladiti da će ovi turisti doći
kući puni utisaka i priča kako je na Kubi veselo, kako svira odlična muzika i
kako se svi zabavljaju.
Neki ljudi kažu da Kubu treba vidjeti dok ju kapitalizam ne dostigne. Ja se ne slažem, ona se već promijenila. Kao turist, sve ćete plaćati puno i previše. Sjećam se kupovine banana na ulici u Havani, platili smo ih više nego kod kuće, ali budući smo bili s našom kćeri, prodavač je znao da ćemo ih kupiti. Ovo je dio Kube koji mi se nije svidio.
Treba biti jako oprezan gdje jedete na Kubi. Mi smo se svi
ozbiljno otrovali hranom u Havani- muž i kćer na početku, u Havani, a ja zadnje
veče, opet u Havani, tako da je bilo upitno hoću li uopće biti u stanju ući u
avion i otputovati kući.
I sa familijom u Trinidadu sam puno razgovarala, i oni su
jako nezadovoljni. Nije to ona Kuba koju su nam servirali u medijima i za koju
vjerujem da je postojala prije, kad su svi živjeli siromašno, ali ponosno, jer
su očuvali duh revolucije i nisu se prodali. Toga više nema, raslojavanje je
veliko, korupcija još veća, ove ljude ovdje boli to što oni većinu svoje zarade
daju državi, a od toga imaju koristi samo pojedinci koji većinu stave sebi u
džep.
Nakon svega rečenog moram reći da imam miješane osjećaje
prema Kubi. Ako Vam je glavna preokupacija plaža, sunce, kokteli i zabava, bez
gledanja dublje, uživat ćete na Kubi. Ako se budete družili s lokalnim
stanovnicima, razgovarali s njima i pokušali vidjeti stvarni život Kubanaca bit
ćete tužni. Ali gdje ćete drugdje doživjeti vožnju u taksiju bez brisača, a
vani lijeva jak, tropski pljusak i ništa se ne vidi? Gdje će Vas drugdje
taksist tražiti da pogurate malo taksi da krene jer inače se nećete maknuti s
mjesta, a vama se žuri na aerodrom na avion za kući? Kuba ima svoj šarm. Nakon
svega, morate ju voljeti.
Za kraj savjeti.
1. Prije puta pročitajte knjigu Jasen Boke „Latinskom Amerikom uzvodno: Za Che Guevarom
od Patagonije do Kube“. Ja sam ju nažalost čitala tek poslije puta, neke stvari
su mi bili jasnije i drukčije bih gledala na ovu zemlju. Razlog više da se
vratim još jednom!
2. Havana je definitivno najskuplji grad, tu ćete
plaćati najviše i koktele i hranu u restoranima i po ulici, taksi… Mi smo
ostali puna dva dana i još jedan na kraju i to nam je bilo sasvim dovoljno za
obići glave atrakcije( Muzej revolucije, Paseo Prado, cnetar, Kapitol, Malecon,
Museo de la musica, Bodequita del medio, Palacio de Los Capitanes generales, El
Templete, DEstilieria Havan club, Plaza Vijeha…).
3. . Za prijevoz po otoku možete koristiti autobus,
koji nije skup, ili taksi colectivo, dijeljeni taksi, koji čeka dok se napuni.
Oba ova načina prijevoza su najsporija, tako da ako ste kratki s vremenom, jer
vam je ukupna tura 8-9 dana, možda je bolje uzeti autom. A opet, za 1-2 osobe
auto je i skup.
4. . Prijevoz od aerodoma do Havane- taksijem. Tu se
možete cjenkati, ali morate izaći van aerodromske zgrade na parking i hvatati
taksiste koji su nekoga dovezli. Mi nismo uspjeli baš jako puno spustiti
cijenu.
5. Mi smo uzeli auto s havanaautos, preko
interneta, za 8 dana platili smo 600 dolara i još nismo dobili auto koji smo rezervirali.
Ovaj je jedini ostao. Tako da je moj savjet da uzmete auto prije, jer tamo je
pitanje hoćete li išta naći.
6. . Vinales- ovdje se ide zbog planataža cigareta i
to je zapravo jedini razlog posjete. Ima tu neka špilja i naslikani mural, ali
sve skupa nije razlog za posjetu. Nama se ovdje svidjelo jer je sve bilo
autentičnije, ovo je pravo selo, sve je bilo jeftinije. Selo je smješteno u
sred otoka, ako ćete na plažu, do nje se ima dosta za voziti, cca sat i pol pa
se baš ne isplati na jednodnevni izlet.
7. Vožnja po Kubi- mi smo uzeli auto van Havane,
iako ni po Havani nije problem voziti jer osim taksija s turistima , nitko
drugi ne vozi. Domaći uopće ne voze aute jer nemaju novaca za njih. Glavna
cesta, ajmo reć autocesta, koja povezuje Havanu-Vinales i Trinidad je dobra,
povremeno zna bit pokoja rupa, ali velike su pa ćete ih vidjeti iz daleka. Malo
obratit pažnju na vozila s konjima ili ljude na konjima na njoj!
8. Soroa- park s orihidejama je zgodan, samo ne i
siječnju kad smo mi bili jer tada je kod njih zima i orhideja nema.
9. . Hemingwayeva kuća se nalazi dosta izvan Havane, mi smo je posjetili na putu iz Trinidada prema Havani. Meni je bila lijepa za vidjeti, čovjek je imao novca i ukusa, a ako volite njegova djela, onda je pun pogodak. Nalazi se na lijepom mjestu i ima lijep pogled.
10. Varadero- bio je plan, ali se vrijeme jako
pogoršalo početkom siječnja kad smo mi bili pa smo radije produžili boravak u
Trinidadu jer je u Varaderu bilo dosta hladno i nije se moglo kupati.
11. Trinidad- meni jako lijepo mjesto jer ima sve-
lokalni, autentični život, plažu, lijepu prirodu, finu hranu…. Budući se nalazi
na južnoj strani otoka, toplije je nego u Varderu ( koji je na sjevernoj
strani), a vjerujem i da je jeftinije. Do Playe Ancon se ima za voziti 10ak
minuta, mi smo išli svojim autom, možete biciklom ili taksijem.
12. U blizini Trinidada smo pojsetili i mjesto Topes
de Colantes, San Izidor, Manaca Iznaga.
13. Mi smo iznajmili džip pa mu je rezervna guma
bila vani, svugdje su nam savjetovali da gumu skinemo i stavimo u kuću koju
odsjedamo da ju netko ne ukrade. Moj je savjet da uzmete puno osiguranje za
auto koje sve pokriva jer su krađe i provale u zadnje vrijeme tamo česte.
14.. Smještaj- najjeftiniji i meni najbolji je casa particular. Ja sam uzimala preko homestay, prije dolaska, ali je dovoljno uzeti i samo prvi smještaj, a poslije vam vaši domaćini traže za dalje. Iako su nam u Trindiadu rekli da krajem veljače je tamo neki festival i da je bolje uzeti prije, i da turisti tada znaju spavati i u parku, jer je gužva. Mi smo dva smještaja morali otkazati, mali polog je ostao, a u hodu smo našli dva smještaja- jedan sami tako što smo išli od kuće do kuće, drugi nam je jedna gazdarica našla. Prednost toga kad tražite unaprijed je da znate što uzimate, možete pročitati i recenzije, možete birati smještaj s večerom, jer ju ne nude svi.
15. Hrana- u Havani jako pazite gdje jedete, mi smo
se tamo otrovali svi hranom, a i nismo jedini koliko čujem po forumima.
Najbolje je jesti u kućama gdje spavate, tu je hrana prefina i najjeftinija.
16. Playa Larga je mirno i malo mjesto s lijepom
plažom. Tu je u blizini i park s krokodilima. Nama je smještaj s terase izlazio
direktno na plažu, nismo nosili japanke cijeli dan, plažom smo odšetali i do
restorana i jeli na plaži. Jedno vrlo opuštajuće iskustvo. I iz našeg iskustva-
kokteli i hrana su ovdje bili najjeftiniji.
17. Koliko dana je minimalno za ova tri mjesta- bar
2 dana Havana, 2 dana Vinales, 1 dan za prebaciti se od Vinalesa do Trinidada (
mi smo spavali u Playi Largi), 3 dana Trinidad.
18. Ponesite se sve što vam treba tipa lijekovi,
hrana, grickalice, čokolada… toga tamo ima jako malo i sve je skupo. Za ući u
trgovinu su često i veliki redovi, u Havani su ogromni, u ovim manjim mjestima
manji.
19. . Internet nije baš dobro pokriven, bar nije bio kad smo mi bili. Kupiti karticu za Internet je isto vremenski zahtjevno jer su redovi ogromni- to ćete odmah i shvatiti već u Havani gdje s prodaje. Mi smo otišli u neki hotel van centra i nismo čekali, sad se više ne mogu sjetiti kako se zove. Internet nije dostupan svugdje, samo na točno određenim lokacijama u gradu, ni tu ne funkcionira najbolje. Kako ćete znati gdje je to? Tamo gdje hrpa ljudi stoji ili sjedi i gleda u mobitele.
20.
I za kraj- probajte se opustiti kad ste ovdje,
interneta baš i nema, što dođe idealno za to. Osim ako ćete biti u nekom skupom
hotelu. Nemojte Kubancima uzimati sve preozbiljno, oni se trude najbolje što
mogu, uz sve što ih je snašlo i nemaju puno. Ja sam pri izlasku iz jednog
taksija poderala najdražu haljinu ( dobro, možda prevelika riječ jer ih imam
velik broj, a puno dragih), srećom je široka i lepršava pa sam to uspjela
izrezati da se ne vidi. Kako se to dogodilo? Taksi iznutra ima samo metalnu
konstrukciju, nema tapecirunga u vratima. To je ovdje normalna stvar. Ako
mislite da bi vas takve stvari mogle nanervirati, onda ovakav način putovanja
nije za vas- bolje odite u resort i ne mičite iz njega osim organiziranih izleta.
https://www.facebook.com/visnja.vezmarovic/
Primjedbe
Objavi komentar