Nizozemska putopis

Dan 1

E stvarno svasta covjek moze saznati vozeci se uberom! S aerodroma u Eindhovenu do centra vozi nas Argentinac. Uzeli smo auto u centru jer je duplo jeftiniji nego na aerodromu. A i lijepo cemo se napricati. Naš argentinski vozac ima prijatelja Hrvata koji se isto zove Boris. Nemoš pobjeć od Borisa! ( opaska autora i moj muž je Boris!). Priča nam kako je Argentina krasna zemlja, ljudi su useljenici iz Italije i drugih europskih zemalja pa imaju europski mentalitet. Za razliku od Brazila gdje će te ubiti za par Adidasica. Da se čovjek malo zamisli!

Kaže naš vozač da je ovdje u Eindhovenu najbolji i najpoznatiji fakultet dizajna, taman za nasu kćer kaže. 

I dolazimo po auto 2 minute prije 7. A rade do 7. Decko je veczaključao, ali nas čeka. I možemo u povratku vratiti auto na aerodromu besplatno. Eto super! I još će nam dati bolji auto jer mini verziju, koja je bila najjeftinija, nemaju! Tako da umjesto Kia picanto dobivamo Peugeot 2008. 

Idemo prema Rotterdamu. Budući sunce ovdje zalazi u pola 9, taman sam natempirala da dođemo tada u Kinderdijk jer mi je nešto govorilo da bi moglo biti čarobno. Na internetu piše da je tada taj park pod zaštitom Unesca zatvoren. Ništa , idemo pa makar vrata poljubili. Ne samo da nismo nikog ljubili, nego smo ušli u park, nismo platili ni parking ni ulaznice! A mjesto je stvarno čarobno uz zalazak sunca… Sve je prepuno patki i guski koje se veselo naganjaju po kanalima i preleću iznad nas. I jako puno vjetrenjača. 

Čim je moja nožica stupila van iz auta, shvatih da sam tuka. Zašto? Jer mi je originalni plan bio da nosim debele veste i kaput. A onda je prognoza pokazala da će biti 20 C. Ma šta će mi kaput, rekoh sama sebi. I tako spakirah tanke majčice i baloner! Kao da ne znam kako je to ovdje u Nizozemskoj, nismo prvi put. A i jedne godine u Berlinu krajem lipnja se zaledili. Ali šta ćeš tuka je tuka! 

Samo mjesto Kinderdijk je toliko lijepo uređeno, ovdje i drveće izgleda kao djelo nekog dizajnera. Kako ti kraj sve te ljepote može biti hladno!

Dan 2

Sinoć smo spavali u hotelu Ibis budget kraj aerodroma u Hagu. To je najjeftiniji smještaj koji sam našla u ovom terminu-70€ trokrevetna soba. Ovo je sada top termin za posjet Nizozemskoj zbog tulipana. Mi smo ovdje bili prije 12 godina, početkom travnja, i bilo je dosta hladnije pa baš nije bilo tulipana. Trenutno se u Hagu održavaju i Invictus igre i princ Harry je trenutno ovdje. Tako da ja baš znam izabrati najskuplji termin! 

Prvo stajemo u Lidlu. Radi i sutra iako je Uskrs. Dobro je, nećemo biti gladni- doručak u hotelu je 9€ po osobi.

Vozimo se prema sjeveru i Zanse Shansu. Sve je zeleno i obrađeno. I sve je puno malih farmi na kojima krave ili koze veselo pasu. Na otvorenom. Nije ni čudo da su Nizozemci sretni ljudi. Uz ovako uređenu zemlju i mentalitet i ja bih bila. Ali kad se rodih u krivoj zemlji, a i zakoniti me zadržao da ne odselim. 

Na jednom ulasku na autocestu šok! Prelazak van zebre jedne guščje obitelji! Mislim stvarno, dragi moji!

Stižemo u Zaanse shans. Gužva je već poveća. Ulaznica se ne plaća ako samo šećeš i razgledavaš. U kućice s trgovinama može se i ući. U jednoj degustiramo sir. Više vrsta sira. Pa vafle. I keksiće od cimeta. Kupujemo cimet kekse u obliku srca. I vafle u sirupu od meda. Za ući u vjetrenjače gdje možete vidjeti manufakturu čokolade ili nešto drugo se mora platiti. Ovo mjesto je toliko šarmantno bez obzira na sve te turiste . Ovdje bih se ja mogla muvati cijeli dan. I onda dat bubreg na prodaju koliko se ovdje može spiskati love. Ali srećom, imamo plan za dalje jer već u 1 moramo biti u Amsterdamu. 

Parkiramo na jednom od park and ride parkinga gdje je vikendom 1€ cijeli dan. Idemo tramvajem do centra. Kroz prozor gledam ulice i tu živost koja našim gradovima nedostaje. Sve je puno trgovinica i restorana, ljudi sjede vani i uživaju opušteno. U tramvaju turisti do nas pričaju portugalski- odmah okrećem uho i prisluškujem. Malo za vježbu, taman sam počela učiti portugalski. 

U tramvaju imaju kondukterku koja nas ljubazno obavještava da silazimo na drugim vratima. I evo nas u centru. Sunce sije, ljudi uživaju… ovdje se bez problema mogu zamisliti i ja kao lokalac. 

Idemo u restoran De Blauwe Hollander, imamo rezervaciju jer drukčije ne ide. Jedemo njihovo tradicionalno jelo- Stamppot. Šećemo do Rijksmuseum i Van Gogh museum. Prošli put prije 12 godina smo bili u njima pa nisam ovaj put htjela planirati. Pogotovo jer smo tako kratko ovdje. Ali zato idemo u zoološki vrt. Iako smo i u njemu bili. Ono što nam se ovdje i prvi put svidjelo je da ima jako puno životinja koje nisu ograđene visokim ogradama i nekima možete prići jako blizu. Popodne nam je brzo prošlo. Idemo do glavnog trga Dam i onda pješice do kuće u kojoj se skrivala Anna Frank. Karte se trebaju kupiti barem 3 tjedna unaprijed, mi smo u kući već bili, tako da karte nisam kupila jer sam čekala prognozu da vidim kad će biti idealno za tulipane. Bilo bi mi žao da ih propustim zbog obilaska nečeg u Amsterdamu, što smo mi već vidjeli, a budući ćemo sigurno opet doći ovdje, onda ćemo i Lenu odvesti da vidi kuću i muzeje. Nas dvije smo prije par dana počele i čitati Anin dnevnik. Ponijele smo ga i ovdje. 

Bio je ovo dugačak i naporan dan. Jedva čekam sobu i krevet. 

Dan 3

Danas prvo idemo do Utrechta. Na putu do tamo je grad Gouda,alibuduci nije četvrtak kad je tamo poznata tržnica sira, nećemo stajati. 

Utrecht je takav neotkriveni dragulj! Šarmantan gradić s kanalima još je uspavan kad mi stižemo jer je Uskršnje jutro. Šećemo kratko po njemu, srećom su trgovine zatvorene. Onda idemo do najljepšeg nizozemskog dvorca De Haar. Iako nismo kupili karte online i sve je rasprodano za danas, srećom smo stigli rano pa nam prodaju ulaznice. Dvorac je lijepo uređen i uščuvan jer se do nedavno u njemu živjelo. I to vrlo raskošno živjelo. Brojni poznati glumci kao Gregory Peck ili Joan Collins su ovdje bili česti gosti. Bila bih i ja da me tko zvao- spavaća soba za goste velika je komoj cijeli stan! 

I vrijeme je za tulipane. Vozimo se prema Norwijkerhoutu. Tu nailiazimo na prva polja tulipana. Jedva nalazimo mjesto za parkiranje jer nema velikih parkinga. Zato je puno biciklista. To i je najjednostavniji način za obilazak ovih polja, samo što onda za to treba odvojiti barem jedan cijeli dan. Mi prvo dolazimo do polja zumbula i već se iz daljine osjeti njihov miris. Pada fotosession no 1. Onda prelazimo cestu na drugu stranu i tu su tulipani u nekoliko boja. Slijedi fotosession no 2 i no 3. Sjedamo u auto jer je vrijeme za ručak. Idemo u Leiden, našla sam tamo dobru pizzeriu. Leiden nas totalno ostavi bez teksta! Kakav je to lijep gradić- osjećam se kao da sam u bajci. Preko najvećeg kanala mostić, nije tako mali, ali je toliko sladak da mu moram tepati! Čim se vratim, zahtjevat ću jedan ovakav u Sisku! Naša pizzeria ima terasu koja se nalazi na splavi. Jedemo i gledamo čamce što prolaze kanalom, ovo je totalna uživancija. 

Nemamo mi previše vremena, moramo do Keukenhofa jer imamo ulaznicu u pola 4. Vozimo se opet od Norwijkerhouta prema Keukenhofu. I nalijećemo na još jedno polje tulipana- ovdje se može ući i unutra! Pa naravno da ćemo stati! Ulazimo u polje crvenih tulipana i slijedi fotosession no 4. Sjedamo u auto i sad stvarno treba u Keukenhof. Ali uz put vidimo još jedno polje tulipana neobične žuto- narančasto- crvene boje! I pogađate, stajemo i ovdje. Fotosession no 5, a za 6 stvarno sad nema vremena. Na prilazu Keukenhofu ogromna gužva. Vozimo u koloni, ali dobro je, ne stojimo. Parkiramo na livadu, već je 15:45 i jurimo prema ulazu. Smijemo ući do 16 h i u 15:58 ulazimo. Šta reći o ovom mjestu, a da ne pomislite da sam prolupala? Ako ne voliš tulipane, ovdje ćeš ih sigurno zavoljeti! Tu su tulipani svih mogućih boja, i tamni turski i svih mogućih nijansi bijele, žute, svijetlo roza, roza, tamno roza, crvena, narančasta… Zatim klasični tulipani s jednom redom latica pa tulipani s dva, tri ili četiri reda latica- ti uopće ni ne liče na sebe! Onda tulipani s ravnim rubom, blago zaobljenim, nascjeckanim, resastim… Jednobojni ili višebojni. Kad misliš da si vidio sve, iza ugla te zatekne opet neka nova boja, resa ili šarenilo. Mislim da smo ovaj put došli u idealno vrijeme jer cvatu i narcise i zumbuli i preslice i tuliipani. I narcisa isto ima velik broj vrsta- sitnijih, srednjih, krupnijih, šarenih, jednobojnih… Padne čovjeku i šećer od svega ovoga, srećom imaju sladoled koji baš paše jer je vruće za kratke rukave. Doduše ono što bi kod nas bilo pola kuglice, ovdje je kuglica i prodaje se za 2.95€. Eto to bi primjetio netko tko bi cjepidlačio, ali ne i ja jer sjedim na drvenoj klupi i ne znam jelviše uživam u pogledu ili sladoledu! Neprocjenjivo!

Na kraju ulazimo u kuću orhideja. To me dotuklo! Toliko ih je vrsta da gledam i ne vjerujem. Ne znam koju bih prvu fotografirala. U glavi vrtim načine kako kupiti nekoliko i onda ih ukrcati sutra na avion?! Najviše mi se sviđaju one sa sitnim cvjetovima kakvih kod nas ni nema. Ali nesrećom( ili srećom) trgovina je već zatvorena jer je već 7. Znači ovdje smo već tri sata, ali ja bih mogla još. Znam da nisam normalna. Muž pomalo unezvjereno kaže - eto sad smo stvarno vidjeli i to u idealnom vremenu, valjda se sad više nećemo vraćati opet ovdje? Meni se po glavi već vrti što još nismo vidjeli. Recimo Mauritshuis u Hagu sutra se otvara tek u 13 h. Znači to ne stignemo jer na aerodromu treba biti već oko 3. Bit će očito i trećeg puta za Nizozemsku. Neću mu jadnom to sad reći- to bih možda trebala jednom sama otići. 

Puni utisaka vraćamo se prema hotelu. Ovo danas pamtit ću dugo, dugo.

Dan 4

Jutro je danas počelo fantastično. Prvo sam otišla na stranicu Mauritshuisa i vidjela da se pojavila ulaznica u 10:45! Odmah kupujem. Jučer sam isto u par navrata gledala i nije bilo karata. Primjetila sam ovo već i za Van Gogh muzej da 2 dana prije se pojavi po koja karta jer oni nude mogućnost zamjene datuma. 

Prvo idemo do Delfta. Opet potpuno neočekivani dragulj! Možda i najljepši grad dosada. Mali kanali, simpatične kućice i mostovi koji se podižu… baš sve tako šarmantno da mi je opet žao što ne ostajemo cijeli dan ovdje. 

I onda Hag. Nama Hrvatima nema lijepu konotaciju spomen ovog imena, ali moram reći da je baš lijep grad. Dok sam ja u muzeju, ostatak ekipe šeće po centru jer je lijep sunčan dan. Ovaj put baš imamo sreće s vremenom!

Mauritshuis je muzej u kojem bih ja isto bila 4-5 sati, ali već smo zaključili da ja baš nisam normalna. Zato odlučujem duže stati kraj nekoliko remek djela- Veermerove djevojke i grada Delft, Rembrandtovog autoportreta i sata anatomije, Halsovih portreta i Rajskog vrta Rubensa i Brueghela. Na službenoj stranici može se poslušati kratki audio o svakoj ovoj slici. Naravno da je tu bilo još Rembrandta i Holbeina, prešla sam ja sve. Dok sam ja bila u muzeju, ekipa se častila vaflima tako da ni njima nije bilo loše. 

I za kraj Rotterdam. Od kojeg nisam uopće očekivala puno. I opet me oduševio! Došli smo ovdje vidjeti Kockaste kućice. Dok smo se vozili do centra prošli smo pored vrlo zanimljivih zgrada, ne stigne se to sve iz auta ni poslikati. Ovo je moderan grad, arhitektura je zanimljiva. Kockaste kućice su građene da podsjećaju na drvo, ima ih 38 i ljudi u njima žive, koliko god to izgledalo neobično. U jednu i ulazimo i iako izvana djeluju male, unutra je sasvim dosta mjesta. 

Zatim idemo do još jedne zgrade neobično zaobljenog oblika izvana, a strop iznutra sav je oslikan. To je tržnica, modernog tipa, puna trgovinica i restorana- turski, kineski, japanski, talijanski, španjolski… Nama se jelo japanski pa smo uzeli sushi i ramen. 

I vrijeme je za povratak na aerodrom i let kući jer sutra treba raditi. Žao mi je što nismo mogli ostati cijeli tjedan bez obzira na to što je sutra najavljena kiša. To bi bilo idealno vrijeme za muzeje kojih ovdje ima stvarno puno. Zapravo, ako se pitate za koga je idealna Nizozemska, ja bih to rekla ovako- ovdje će na svoje doći ljubitelji piva, cvijeća, prirode, muzeja i umjetničkih djela, ali i muzeja svih vrsta, arhitekture, bicikla i zdravog života, fine klopice… Ne nužno nizozemske, ali kao da je to u ovom globalnom dobu i važno. Nizozemska ima ponešto za svakoga.