Maldivi

 



Odluku da idemo na Maldive donijeli smo jednog dana u svibnju 2016 . O Maldivima sam dugo sanjala, jer uistinu izgledaju kao bajkovita destinacija, ali ideja da potrošim pravo  bogatstvo za to putovanje mi nije bila privlačna.  Odluka sam donijela kad je na jednoj akciji Qatar airways izašla i jeftina karta za Maldive. Bili su to lijepi dani jer tad je Qatar airways imao super akcije za avio karte. Toga danas više nema. Nakon kupovine karata, krenula je potraga na netu za smještajem. Svi resorti bili su stravično skupi za nas troje. Uspjela sam naći jedan resort sa tri zvjezdice u kojem je cijena bila 200 e samo noćenje, bez hrane.  I tad mi je nešto drugo palo na pamet- zašto ne bismo išli na naseljen otok? Potraga je ponovno započela. Tražila sam naseljen otok s privatnom plažom i koraljnim grebenom gdje se može roniti. Privatna plaža znači plaža na kojoj se može kupati u bikiniju. Maldivi su muslimanska zemlja i nošenje bikinija u javnosti je zabranjeno. U prvi mah pomislila sam da je Uhulkas ono što tražim jer mi se činio kao raj. Onda su u rujnu naši prijatelji otišli na otok Huraa. Toliko su bili oduševljeni da smo i mi promijenili našu odluku i otišli tamo.  Praktična strana toga  bila je da do Huree ima samo 1 sat trajektom iz Malea, za razliku od 3 sata do Uhulkasa. A plus je i doktor na Huri pa smo mogli otići bez brige o bilo kakvim bolestima. Stigli smo u 3 popodne i trajekt je tad već otišao, prema svom redovnom rasporedu, zato smo s našim prenoćištem dogovorili transfer gliserom. Ni danas ne znam kako sam preživjela tu vožnju i ne sjećam se da sam se ikad prije ili poslije toliko bojala. Vjetar je bio vrlo jako, valovi još jači, a mi smo u gliseru doslovce skakali sa sjedala, gore dolje. I tako pola sata bez pojasa za spašavanje. Majko moja, što ako se prevrnemo?





Zaljubili smo se u otok istog trena kad smo stigli. Sve je bilo tako mirno i usporeno ovdje. Otok je 1000 m dugačak i 200 m širok. Ulice su od bijelog pijeska. Nema auta. Samo bicikli i nekoliko starih motora.
U smještaju smo imali doručak uključen u cijenu pa smo uzimali lagani ručak i večeru.
Kad smo tražili sok, kuhar bi izišao u obližnju trgovinu, kupio voće koje smo tražili i iscijedio sok.  Ljudi su bili jako ljubazni i pozdravljali bi nas gdje god smo išli. Razgovarali smo s doktoricom i njenim mužem o životu na otoku. Otok ima bočato jezero u kojem rastu mangrove. A u šumi palmi oko njega  našli smo nekoliko vrlo zanimljivih vrsta rakova. Nalazili bismo i kokose na putu prema plaži. Plaža je izolirana, odnosno sakrivena palmama od ostatka otoka,  i samo za turiste. Osim nas, na njoj je najčešće bila još jedna talijanska obitelj. U moru, u središnjem dijelu koji je dublji, smo se kupali. Sa strane je koraljnji greben gdje smo mogli hodati, ali sa šlapama za vodu, ili roniti . Najbolje je bilo pustiti se u tom plićaku da te struja nosi dvadestak metara, na pola metara dubine,  iznad grebena, tako nas ribice nisu uopće doživljavale i mirno su plivale zajedno s nama! Greben je većinom bio mrtav, ali to nije spriječilo brojne ribice da žive na njemu. I kad kažem ribice, mislim na ribice svih boja i oblika, kao da si u akvariju! Jednom smo vidjeli i mantu.





Sa otoka se može ići na izlete. Mi smo išli roniti na živi koraljni greben i tamo smo vidjeli Nema (riba klaun) i Doru (isto iz tog crtića), pravo ime te ribe ne znam. Vidjeli smo i morskog psa 1.5 m dugog kako spava na morskom dnu ispod nas! Vodič nam je rekao da smo sigurni, jer po danu on spava, iako sad kad se toga sjetim, malo me jeza prođe! Što da se gospon odlučio probuditi jer smo mu zasmetali u spavancu?  Također smo išli i na izlet na pješčani sprud. To je bilo fantastično! Možete li zamisliti da se vozite gliserom punih 45 min po otvorenom oceanu, nigdje ničeg na vidiku i onda se samo stvori mali žal?  Također možete ići na ronjenje s bocom s mantama, morskim psima ili kornjačama.
Huraa je smještena između dva resorta , prvi je 20 metara od nje, drugi je s donje strane i nekih 100 m udaljen. Jedan dan možete otići na cijeli dan u resort, nije tada to bilo skupo.
Novu godinu dočekali smo ovdje. Išli smo u jedan hotel koji još nije bio otvoren, gledali smo tradicionalni ples, jeli njihova jela i vidjeli smo vatromet iz bližeg resorta.  Trebalo je samo otići na plažu koja gleda prema njemu. Ta noć bila je čista magija!
Većina ljudi na otoku govori engleski jer većinom rade po resortima. I vlasnik našeg smještaja je radio tako pa se odlučio pokrenuti svoj biznis. Čovjek je bio tako neposredan, razgovarali smo s  njim često, poput pravih prijatelja. U to vrijeme mu je žena trebala roditi četvrto dijete, a pričali smo slobodno o svemu.






Jedno popodne za vrijeme najjačeg pljuska proveli smo u lokalnoj trgovini suvenirima gdje smo pokupovali svašta, sa specijalnim popustomm i jako smo se zabavili razgovarajući s vlasnikom. On je bio oduševljen činjenicom da smo iz Hrvatske, a još više time da smo mu pokupovali pola trgovine! Kad govorim o pljusku, mi nismo imali sreće s vremenom, iako smo išli kad je vrh sezone i najbolje vrijeme- jedan cijeli dan je kiša lijevala da nismo doslovce nosa promolili iz smještaja. Još je dva dana padalo, ali se radilo o pljuskovima pa smo i to doživjeli.
Dani su nam prebrzo prolazili, a bili smo samo 6 dana. Na kraju smo bili totalno opušteni mirnoćom mjesta i opuštenošću ljudi koji tu žive, opušteni hodajući po pijesku cijeli dan. Jedina stvar koja je mom mužu falila je alkohol jer njega nema na lokalnim otocima.
Nakon par godina i fotografija Uhulkasa koje sam vidjela, rekla bih da taj otok baš izgleda kao pravi raj i da idem opet, vjerojatno bih tamo otišla, iako nećete pogriješiti ni s Hurom. Ja bih opet birala lokalni otok jer mislim da bi mi u resortu bilo dosadno i sve umjetno i namješteno. Ovo što smo mi dobili ovdje, na lokalnom otoku, tu neposrednost ljudi, tamo nećete dobiti. Ovisi sve što netko želi- ako je cilj imati svaki dan 10 vrsti hrane na izbor, velike količine alkohola, koktela, sve polu umjetno i savršeno- onda je bolje da idete u resort. Ako se želite diviti nedirnutoj prirodi i zanimljiv vam je lokalni život, onda je lokalni otok pravo mjesto za vas.


Savjeti za kraj:
1. Trenutno se na Maldive najjeftinije može otići s wizzairom. Oni lete iz Beograda, Sarajeva ili Beča do Abu Dhabija, a onda tamo treba presjedati na novi let za Male. Nezgoda je što , iako kupujete obje karte s njima, to nije vezani let pa ako oni jedan od tih letova otkažu, drugi ne možete sami besplatno otkazati. Tome možete doskočiti tako da obje karte kad kupujete uzmete flex opciju, jer s njom možete otkazati let do 48 sat prije bez naknade, a novce vam vraćaju na wizz račun. 
2. Najjeftinija karta koju sam ja našla je Sarajevo-Abu Dhabi-Male za 335 eura ( to je s uključenim kabinskim koferom), a ako tu kartu uzimate u flex opciji onda je cijena 415 eura. To i dalje više nego povoljno jer su u siječnju i veljači karte za Male iz Zagreba preko 1000 eura. 
3. Još jedan način da uštedite je da kupite wizz membership. Košta 40 eura za dvije osobe, a već ćete na ova 4 leta za jednu osobu tako uštediti tih 40 eura. Onda sve ostale letove imate samo uštedu. Membership vrijedi godinu dana. Ima i grupni membership za obitelji po cijeni od 70 eura. To sam ja uzela za nas ove godine prvi puta kad sam kupovala karte za jednu dalju destinaciju na koju idemo za par dana. 
4. U osnovnoj cijeni karte kod wizz imate samo ruksak koji ide ispod sjedala. Ukoliko vam je dovoljan kabinski kofer, onda je najjeftinija opcija uzeti wizz priority, jer s njom dobijete taj kabinski kofer i ruksak. Nezgoda je jedino što kod otkazivanja leta se ta naknada ne vraća. Zato vam je ovo najsigurnije uzeti tjedan dana prije puta, kad već vidite da let ide i da neće biti otkazivanja. 
5. Po slijetanju na aerodrom u Male morate se prebaciti do dijela kud ide trajekt za lokalne otoke - iako je otok malen, za to će vam ipak trebati taksi. Ukoliko se dogovorite sa smještajem da dođu po vas gliserom, kao i mi, onda će vas netko čekati već na aerodromu. Nama su originalno rekli cijenu glisera 40 dolara po osobi, ali onda nam je vlasnik smještaja javio da ima još jednu obitelj koju vozi s nama i da je cijena sad 20 dolara po osobi. Bio je stvarno fer, iako je mogao uredno naplatiti i tih 40 dolara. 
6. Izlete uzimajte tek kad dođete tamo s lokalnim agencijama ili preko smještaja. Vlasnik našeg smještaja je jedini tada imao gliser na Huri i radio sve izlete za cijeli otok. Možda je sad drukčije. 
7. Hura je mirniji otok, ima 2 restorana na njemu, navečer u njima svira muzika. Budući nema previše gostiju, atmosfera nije luda niti ima noćne zabave. Ako vam je to jako bitno, onda možda bolje da idete u resort- iako ne znam kakva vrsta zabave tamo postoji. Meni Maldivi i nisu tip destinacije za ludi noćni provod. 
8. Na Huri postoji nekoliko manjih trgovina hranom. Teško je reći kakve su cijene sada, mi smo bili prije puno godina.
9. Naš smještaj 

https://instagram.com/maldivesseashine?igshid=YmMyMTA2M2Y=

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

New York

Dubai savjeti

Najljepše planinarske staze Hrvatske