Na Siciliji smo bili davno, sletjeli smo na sam Uskrs. Od aerodroma smo se dovezli autobusom u kvart gdje nam je bio hotel, ali nismo znali kud ići da ga nađemo- ni sama navigacija na mobitelima nije tada bila najbolja. Još se i sad sjećam atmosfere na ulicama- ljudi su sjedili i stajali vani, u većim grupama, družili se, veselili. Upitali smo tako jednu grupu gdje bi mogao biti naš hotel, da nas upute, a ono što je uslijedilo bilo je ravno jednom Fellinijevom filmu. Nitko naravno nije znao ni riječ engleskog, a ja tek par fraza na talijanskom. Mi smo imali papir s rezervacijom hotela, a taj papir je prošao desetak pari ruku da bismo po njihovim gestama zaključili da nitko nije čuo za naš hotel. Ok, nisu čuli za hotel, ali ni adresa im nije bile poznata! Svi su jedni druge uvjeravali da bi to moglo biti prvo u jednom smjeru, pa u drugom, pomalo se i svađali, ali sve je to bilo toliko simpatično, da se i sad nasmijem kad se toga sjetim! Ti su se ljudi toliko trudili oko nas da nam pomognu, iako se nismo uopće razumjeli i taj dojam Sicilije nosim još i danas. Danas u vrijeme precizne navigacije se gubi taj kontakt s ljudima jer svi znaju kud moraju ići i moram priznati da mi to nedostaje na putovanjima. Mi smo na kraju otišli prema mapi koju sam isprintala s interneta, a pred našim smještajem smo shvatili i u čemu je bio problem- izvana ništa nije odavalo da se radi o hotelu, radilo se o običnoj manjoj zgradi, pomalo oronuloj. Zato je unutra sve bilo savršeno.
Drugi dojam kojeg se sjećam je velika količina smeća po ulicama. Kako smo došli na Uskrs, a Talijani ne rade od Velikog Petka, očito odvoz nije radio, a vjetar koji je puhao samo je to smeće raznosio u svim smjerovima.
Drugi dan ujutro krećemo u razgled. Palermo je vrlo star grad, koji su u njegovoj povijesti okupirali čak 15 puta. Mi smo za njega odvojili samo jedan dan i to ne cijeli, što nikako nije dovoljno. Započeli smo u Normanskoj palači iz 12. stoljeća u kojoj su nekad stolovali kraljevi ovog grada. Unutar nje se nalazi Palatinska kapela, koja nas je totalno ostavila bez daha svojim starim, zlatnim mozaicima pa je s pravom pod zaštitom UNESCA. Dalje razgledavamo Kraljevske apartmane i zanimljivo je kako je sve to tako dobro očuvano unatoč svim tim osvajanjima. Ono što me posebno oduševilo su slikarije na stropu za koje sam prvo pomislila da su kipovi koji vise sa stropa. Kad sam se približila, vidim da je to nacrtano, ali toliko vjerno i trodimenzionalno da me zavaralo, onako kako to samo talijanski majstori znaju.
Dalje idemo do katedrale isto pod zaštitom UNESCA, jer Palermo je jedna od gradova koji ima najviše ovakvih lokacija u svijetu. U svojoj prošlosti bila je i džamija i crkva, što se odrazilo i na njenom izgledu pa na njenim zidovima možete čitati i povijest ovog grada. Unutrašnjost je daleko manje impresivna. Tu ispred katedrale zaustavlja me neka tv ekipa i zanima ih kako mi se sviđa grad i Sicilija. Tek smo došli, kažem ja, oduševljena time što netko ipak govori engleski, ali mi se zasad jako sviđa, i grad i ljudi.
Malo smo još prošetali po gradu, po nekim poznatijim gradskim četvrtima, dolazimo i do fontane srama- nazvane tako zbog dosta provokativne golotinje njenih kipova.
Popodne idemo autobusom na brežuljak iznad grada, gdje se nalazi Duomo di Monreale, koji je isto pravo blago. Čim sam ušla u crkvu, ostala sam u čudu i prvo što sam napravila je da sjednem u klupu i samo gledam u nevjerici. Svi ti zlatni mozaici izgledaju nevjerojatno i ja se ne sjećam da je ijedna crkva koju sam vidjela ovako raskošna! Tu su prikazane biblijske scene i za razgled će vam trebati sigurno 2-3 sata. Nećete se dati van prije. Crkvu je uredio kralj William u 12.stoljeću koji se malo natjecao s biskupom iz Palerma, koji je tada gradio katedralu dolje u gradu pa je možda malo i pretjerao. Ali stvorio je remek djelo. Mi smo se popeli i na krov, što je bilo pomalo neugodno zbog uskih stepenica po kojima se probijala veća količina ljudi. Pogled odozgor nije nešto wow pa možda bolje da ovo preskočite.
U ovom gradu ima još nekoliko lijepih crkvi i prelijepa opera, poznata i po završnoj sceni iz Kuma II koja je ovdje snimana. Ja sam malo podcijenila Palermo pa mi za to nismo imali vremena, ali moja je preporuka da za ovaj grad odvojite arem 2 dana, a ni 3 dana vam neće biti višak.
Mi sljedećeg dana krećemo prema Cefalu, jednom od najljepših malih mjesta ovdje, s katedralom koja je isto upisana u Unesco registar. Vrijeme je danas oblačno, lagano i kiša pada, pa ja tugu liječim s originalnim sicilijanskim kanolima. A dobro, uvijek je važno imate neki izgovor kad su ovakve stvari u pitanju. Vjerujem da mjesto i plaža izgledaju sasvim drukčije kad je lijep dan, nama je bilo simpatično, ali ako ste kratki s vremenom, možete i preskočiti. Vozimo se kroz zelenu unutrašnjost Sicilije, a travnjaci se žute jer su puni proljetnog cvijeća- proljeće je vjerojatno i najbolje vrijeme za posjet ovom otoku. Stižemo u Cataniju, tu smo smješteni par noći dok obilazimo ostalo. Autom smo upali u groznu gužvu, vrtili se malo i u krug dok nismo naši naš smještaj, a vožnja je ovdje pomalo kaotična. Navečer šećemo po Cataniji, a što zbog kiše, što zbog mraka, nekako mi nije sjela. Možda bih joj trebala dati još jednu šansu?
Treći dan idemo prvo na Etnu, i iako je kraj travnja, vrijeme je loše, maglovito i tmurno, vrh se ne vidi, ali su krateri do koji možemo fascinantnih boja. Izmjenjuju se vulkanska lava crne boje, tlo crvene boje i zelenilo raslinja- kontrasti su veliki. Tu degustiramo i med, navodno s pašnjaka podno vulkana, kupujemo,i vozimo se dalje do Taormine. Ovdje treba parkirati u podnožju, a onda žičarom na vrh gdje se smjestio gard s pogledom. Ovdje se nalazi grčki amfiteatar iz 3. stoljeća prije Krista, koji je izuzetno dobro očuvan. S jedne strane ima pogled na more s druge na Etnu, što mi nažalost ne vidimo jer je oblačno. Mjesto je svejedno monumentalno, koliko je tu muke trebalo dok se on radio jer se nalazi na stjenovitom terenu, mogu samo zamisliti. Dalje se šećemo prema centru i glavnoj ulici Corso Umberto, a mjesto je jako šarmantno. Danas je vrijeme za talijanski sladoled, kojem ja nikako ne mogu odoliti, jer jedem ga u Italiji i u sred zime.
Četvrti dan posjećujemo Sirakuzu, ali samo amfiteatar i špilju Dionizovo uho. Špilja je neobičnog otvora, koja je slikara Caravaggia podsjetila na uho kad ju je vidio, pa je tako naziv i ostao. Akustika je ovdje odlična. Mi nemamo vremena za sam grad, jer idemo do Piazze Armerina i njenih mozaika, još jednog mjesta na Unescovoj listi. Najpoznatiji mozaik ovdje su Djevojke u bikinijima, koje se bave raznim sportovima, a većina mozaika je iz 4. stoljeća.
Vozimo se do Agrigenta, cesta je zatvorena, a mi nikako stići. Uzeli smo smještaj na moru, u obližnjem ljetovalištu Porto Empedocle, što se pokazalo kao loša odluka jer je ovdje većina toga zatvorena. Jedva nalazimo neki fast food gdje kupujemo večeru.
Peti, i naš zadnji dan ovdje, imamo natrpan raspored. Ujutro šećemo do Turskih stepenica- bijelih stijena, neobično isklesanih, nastalih u vapnenačkoj stijeni. Ovdje malo močimo noge iako je hladno i vjetrovito, ali je barem sunčano, nakon 3 dana oblaka i povremene kiše. Zatim idemo do Doline kraljeva u Agrigentu, gdje se nalazi sedam dorski hramova iz 6. i 5. stoljeća prije Krista. Nakon Atene i Paestuma, ovo je najbolje očuvan kompleks grčkih hramova u svijetu i, pogađate, ovo je mjesto isto zaštitio Unesco. Uživamo u suncu i pogledu na hramove, koji su impozantni, pogotovo kad se sjetim u kojem su vremenu i s kojim alatima nastali. Mi ćemo još danas posjetiti i hramove u Segesti i Selinutu, koji su se meni još i više svidjeli. Jedan zato što nosi ime grada u kojem živim, pa kakvi bismo mi lokal patrioti bili da ga ne obiđemo, a drugi jer se po njemu može hodati, što je svjetski raritet.
Zašto sam na početku rekla da je ovo Italija za početnike? Zato što ovdje imate stvarno sve- i grčke i rimske ostatke, i prelijepu prirodu, i vulkan koji je još aktivan, i jedne od najljepših plaža u Italiji, i male, starinske gradove koji se nisu puno mijenjali, mozaike, crkve, i urbane cjeline… Poseban dio, kao i svugdje u Italiji, je hrana, ovdje osobito ulična hrana, jer mi smo posjećivali i tržnice, onako brzinski. Nemojte napraviti grešku kao i mi i ovom otoku ne posvetiti vrijeme koje zaslužuje. Ne kažem da ne treba ovdje otići i kao imate 4-5 dana, ali koncentrirajte se onda na jedan dio otoka pa ga obiđite kako treba. S tako malo vremena ja bih birala ili Palermo ili Cataniu i onda obilazila oko njih jer se ima što za vidjeti. Nama je ostalo toliko toga, ali nadam se da će me Sicilija pozvati k sebi još koji puta.
Primjedbe
Objavi komentar