Davno, davno bijah u Portugalu. Ni sad ne vjerujem što smo sve tada uspjeli utrpati u tjedan dana. Naše putovanje započelo je u Lisabonu. Po prvi put sam u avionu čula portugalskog pilota u TAP-ovom avionu da se taj grad zapravo zove Lišboa. Sam grad smješten je na 7 brežuljaka, što će nekoga podsjetiti na Rim, a mene je više podsjetilo na SAD i San Francisco, jer ovdje se nalazi jedan Golden gate bridge!
Meni je ovdje najljepši dio Belem. Toliko mi se svidio da smo prije par godina na putu za New York uzeli malo duže presjedanje u Lisabonu, od 10 sati, tako da možemo opet otići do njega. Spomenik otkrića lijepo je isklesan, a kad čovjek dođe do njega osjeća se kao da je zaronio u davna vremena Vasca da Gamme i velikih otkrića. Kako li je tada bilo putovati? U tim nesigurnim vremenima? Danas nam je sve daleko lakše.
Druga stvar koja mi se ovdje dojmila je prelijepi bijeli Jeronimski samostan. Njegova arhitektura je posebna, detaljima dovedena do savršenstva. Svakako posjetite unutrašnjost jer je jednako impresivna. Mi smo ovdje posjetili i Pomorski muzej, najviše zbog sina kojem su tada jedrenjaci bila velika inspiracija.
Treća stvar koja mi je ovdje zapela za oko je taj njihov pasteis. Ja sam luda za slatkim, ali ovo je nešto posebno. Taj spoj tijesta i kreme od vanilije je stvarno fin. Kupim ja povremeno pasteis kod nas u trgovini kad bude, ali nije to to. A tu smo imali tako dobar hotel da smo ga jeli i za doručak!
Ostatak Lisabona je šarmantan, od posjeta staroj tvrđavi, do vožnje tradicionalnim žutim tramvajem, katedrale Se i vijuganja uskim uličicama gore- dolje.
Mi smo nakon Lisabona uzeli auto i krenuli prema jugu. Tamo nas je tek dočekalo pravo iznenađenje. Kakve su to stijene, to je teško opisati. Tu treba doći jedan cijeli dan i promatrati kako sunce mijenja položaj, tako i te stijene mijenjaju boje. Boja pijeska isto. Budući smo mi bili u travnju, nije bilo vrijeme za kupanje, malo smo namočili noge, ali kažu da ovdje more nije pre toplo ni u sred ljeta. Nema veze, kome kraj ove ljepote i savršenstva treba uopće kupanje? Ono što mi se ovdje nije svidjelo je pretjerana apartmenizacija i velik broj hotela. Srećom su plaže dolje niže ispod toga pa to ne vidiš dok ležiš na pijesku.
Nakon juga krenuli smo opet prema sjeveru i Sintri. Prošli smo prije toga kroz Cascais koji me nije nešto oduševio. Ali Sintra… bajka. Sad izgleda još ljepše jer je palača Pena obnovljena, ali i tada je bio impresivan. Meni on izgleda kao da je napravljen od šarenih legića, a još se i sad sjećam ogromne kuhinje i dimnjaka visokih 33 metra. Osim palače, ovdje ćete naći i zanimljive parkove i labirinte, u kojima smo se mi malo i zagubili.
Nas je put dalje odveo do najzapadnije točke Europe, Cabo da Roca. Tu nas je malo ispuhalo, ali je bilo i lijepo šetati po nepreglednim pješčanim plažama. Iako je meni jug ljepši.
Uspjeli smo doći do grada Obidos- bijelog grada s ponekim plavim detaljem, tako da podsjeća na grčku arhitekturu. Nismo ovaj put stigli do Coimbre, Porta i još nekim mjesta, to se nadam da će biti prilike.
Osim pasteisa, mi smo ovdje jeli i puno bakalara. Portugalci ga znaju pripremiti na bezbroj načina tako da ti nikada ne dosadi.
Ono što nismo isprobali je noćni život, osim fada koji smo povremeno čuli šećući ulicama Lišboe, tako da je i to još jedan razlog za povratak.
Davno bijah, savjete za smještaj i nešto drugo ne mogu dati, ali se nadam da će vas fotografije inspirirati da i vi poželite posjetiti ovu zemlju. Adeus!
Primjedbe
Objavi komentar