Otok Java me totalno oduševio. Počevši od Yogykarte u kojoj gotovo da i nema turista, drevnih hramova Borobudura i Prambanana, te zaćuđujućih prirodnih ljepota. Jomblang špilja je u blizini samog grada Yogykarte, a dok se vozite do nje kroz indonezijska sela dobit ćete uvid u totalno neturistički dio Indonezije. Vulkani Bromo i Ijen posebna su priča i čudo prirode koji zahtjevaju nešto truda i penjanja, ali opet ne pretjerano. Java je jeftina i što se tiče smještaja i hrane jer ovdje smo stvarno fino jeli.
1. Za ulazak u Indoneziju potreba je viza. Hrvati mogu dobiti vizu on arival, koja košta 30€. Radi se i online na stranici https://molina.imigrasi.go.id/ Morat ćete imati sliku putovnice i svoju sliku koju možete uslikati i mobitelom, ali je bitno da bude po pravilima koja su tamo napisana. Trebat će vam i adresa hotela s poštanskim brojem- provjerit na google. Kad izradite zahtjev, kliknut ćete na link za plaćanje i čim platite vizu, ona automatski dolazi na mail.
2. Tri dana pred put potrebno je popuniti i obrazac za carinu na https://ecd.beacukai.go.id/ Može se popuniti i po slijetanju na aerodromu, ali čemu gubiti vrijeme tada?
3. Za ulazak u Indoneziju potrebne su i dvije doze cjepiva ( ne treba boster). Bar tako piše. Nas to u Yogykarti nitko nije tražio. Također treba i skinuti aplikaciju za praćenje. Ni za to nas nitko nije pitao. Više o tome na https://www.indonesia.travel/gb/en/trip-ideas/a-brief-guide-on-using-peduli-lindungi-mobile-app
4. Mi smo letjeli iz Singapura za Yogykartu s Air Asia za 50€. Nikako nisam mogla kupiti kartu na njihovoj stranici pa sam morala preko mytrip. Na ruti leti i scoot, čak i nešto jeftinije.
5. Vremenske zone u odnosu na Hrvatsku- Java + 5.
6. Na aerodromu u Yogykarti možete kupiti visa on arival isto, ali bolje je to odraditi kod kuće da ne čekate tamo red. Na aerodromu se ne može kupiti sim kartica za internet. Taksi smo uzeli grab kod radnice na šalteru kad smo izašli pa smo dobili popust od 30 % u odnosu na cijenu koju nam je dala aplikacija. Platili smo oko 15€ do centra za 43km. Sletjeli smo na međunarodni aerodrom Kulon Progo koji je dalje od grada. Ukoliko letite s domaćim letom iz Jakarte ili Denpasara , možete i na aerodrom koji je bliže gradu.
7. Hotel u Jogykarti Liberta Malioboro platila sam 27€ za četverokrevetnu sobu s doručkom preko Agode. Ovo je mali privatni hotel i ako tražite jeftin smještaj za svaku je preporuku. U hotelu imaju aparate s flaširanom vodom i pakiranu vodu da si uzmete koliko hoćete, sve je uredno i čisto, ima mali bazen za osvježiti se, ručak u hotelu platili smo 2€, svježe cijeđeni sok 1.2€. Kreveti su udobni. Nalazi se 2 minute hoda od glavne ulice Malioboro, u tišoj ulici, a sobe su još uvučene u unutrašnjost tako da je mirno što se tiče prometa. U hotelu možete ostaviti i veš za pranje- 1kg za 1.6€. Ostavili smo navečer , ujutro u 9 nas je dočekao mirisan i ispeglan. Za doručak imate self service- tost, maslac, marmelada, nasi goreng, rižu, povrće, piletinu, voće, a peku i omlet ako želite.
8. Taksiji u Yogykarti voze ludo, puno je motora i skutera koji voze još luđe- ne samo uz rub ceste, nego malo i van ceste. Hodanje je vrlo nesigurno, morate stvarno biti vrlo oprezni. Jedino glavna Malioboro st je ok za hodanje, ali s njom morate paziti jer je navečer zatvorena za promet. Ukoliko vam je hotel baš na toj ulici, navečer vas taksi u njega neće moći dovesti i morat ćete dio pješice.
9. Prambanan hram nalazi se 18 km od centra Yogykarte, nama je taksijem do njega trebalo 45 minuta. Taksi smo do tamo platili 6€, natrag 8 jer je već pao mrak. Može se jeftinije busom, ali za to morate imati daleko više vremena na raspolaganju. Gužva je velika. Ulaznica je 25 dolara. Ući možete do 17 h, mi smo ostali do 18:45. Nakon toga se zatvara prva ograda oko samog hrama, a okolo se nalazi dvorište u kojem možete ostati i duže i gledati hram izvana- tu se izlazi kroz metalne kružne rešetke . Ponedjeljkom je hram zatvoren i možete samo u to dvorište. Ukoliko uzimate kombiniranu ulaznicu s Borobudurom doći će vas 45$. Ona vrijedi dva dana, jedan za drugim. Do Borobudura odavde vozi bus otprilike svakih sat vremena. Na ulazu u Prambanan ima free wifi.
10. Mi smo turu u Jomblang cave i Goa Pindul sami rezervirali. Uzela sam auto s vozacem za 8€ na https://www.traveloka.com/en-en/ Platili smo još gorivo i dodatak za vožnju van grada 14€. Znači ukupno 22€. Kad uzimate preko traveloke, dobro je upisati sve lokacije koje mislite obići i dodati to u buking. Onda vam neće ništa moći dodatno naplatiti. Ove lokacije su bile sve zona 1, ali je vozac htio naplatiti i zonu 2, dok se mi nismo pobunili. Ture sam bukirala direktno. Na broju +62 852-9127-6677 Goa Pindul, a Jomblang cave na +62 818-629-901 . Ukoliko idete sami, najjeftinije što sam ja našla ovo dvoje s prijevozom na : https://www.klook.com/en-SG/activity/16059-jomblang-pindul-cave-tour-yogyakarta/ U Jogykarti možete ovu turu naći za 20€ , ali bez ulaznica. Možete se raspitati na whatsapp +62 856 4359 4099. Obje ulaznice će vas doći još oko 55€. Samo ulaznica za Jomblang je 500k ( 33€) i po meni je to vrhunsko iskustvo. Goa Pindul je nešto slabiji.
11. Na broju +62 856 4359 4099 je agencija koja organizira ture iz Yogykarte dosta povoljno. Osim okolice grada, možete uzeti i povoljne ture za Bromo, Ijen , s time da vas ili vrate natrag u Yogykartu ili ostave na Baliju.
12. Za internet u Indoneziji uzeli smo Telkomsell turist karticu- jedinu koju turisti mogu kupiti. Našli smo je u Malioboro ulici, nismo se registrirali prije kod kuće. 120 k idr( 17.5€) za 2 tj i 20 gb.
13. Jomblang cave ulaznica košta 33€. Plaća se gotovinom samo u indonezijskim rupijama. Najsigurnije je ako idete sami rezervirati preko whatsappa jer ste onda osigurali svoje mjesto. Tura ima ograničen broj ljudi svaki dan. Dobijete kacige za glavu i čizme. Spuštaju vas na užetu pomoću koloture vertikalno u otvor dubok 60 m. Dolje je toplo, možete ići u kratkim hlačama i rukavima. Tura ide samo ujutro jer se kroz otvor zrake svjetlosti probijaju od 11-12 sati. U cijenu je uračunat i ručak i pola litre vode što dobijete kad sve završi. Trebate doći oko 9 ujutro i sve traje do 13h. Nije za ljude koji se boje visine ili općenito su strašljivi.
14. U Singapuru i Indoneziji se papir ne baca u toalet nego u kantu sa strane.
15. Goa Pindul je sustav špilja otkriven prije par godina. Tu možete ići na tri aktivnosti. Prva je Goa Tanding, gdje se vozite gumenim čamcem vodom kroz špilju , imate vodiča na engleskom koji vam priča o tome, i zanimljivo je, i veslača. To košta 200 000 idr, 12.5€ i traje sat vremena. Nećete se smočiti. Druga aktivnost je Goa Pindul gdje plutate u velikoj gumi u vodi kroz špilju i kanjon dužine 300 m, vodi vas vodič, na kraju se možete i okupati. Ovo košta 100 000 idr ili 6.5€. Na oba ova mjesta smo bili sami bez drugih turista. Treća aktivnost je rafting na rijeci, ali su nam rekli da je sad u ljeto vodostaj nešto niži pa da to bolje da ne idemo. Ovdje je isto bolje doći ujutro zbog snopova svjetla, ali mi smo bili popodne i isto je bilo lijepo.
16. Ne znam razmišljate li o vožnji oko Yogykarte- ja to nikako ne bih preporučila. Velik je broj motora i vespi stalno oko vas i nije lako voziti. Stalno vas netko pretiče jer su oni brži i brojniji od auta i na jedan auto dođe ih 4-5. Stalno treba paziti na njih.
17. U Yogykarti smo jeli u restoranu Idjo rest area u Malioboro street. Iako izgleda kao rupa, pileći ražnjići jedni od boljih koje sam jela, a cijena 25000 idr ( 1.6€). Tu ima i dosta trgovina s hranom.
18. Novce smo mijenjali u dvije mjenjačnice u Yogykarti. Za 1€ dobili smo 16400 indonezijskih rupija. Nule se uglavnom ne pišu pa ako negdje piše cijena 15 ili 15 k, to je 15000. Jedna od mjenjačnica je i agencija na broju +62 856 4359 4099.
19. Za posjet Borobuduru karte možete kupiti online na https://ticketcandi.borobudurpark.com/en/ ili tamo kad dođete . To vam onogućuje ulazak u park oko hrama. Ukoliko se želite popeti na hram, karte morate kupiti par dana prije na internetu za točno vrijeme jer se pušta 150 ljudi u jedan sat i te se karte rasprodaju. Tako da ako na internetu vidite da karata za vaš termin nema, to znači samo da nema karata za penjanje na hram, za posjet okolo ima.
20. Do Borobudura smo išli taksijem oko 1 sat i 15 minuta i platili smo ga 223k( 14€). Može se i busom za 35k, od Jombor terminala, ne znam koliko dugo vozi.
21. U Borobuduru ćete za hodanje po hramu dobiti posebne jednokratne japanke i platnenu vrećicu u koju ćete staviti svoju obuću. Sa vama će ići i vodič koji će vam pričati o budizmu i samom hramu. Na kraju će vam dati i slobodno vrijeme na vrhu da se uslikate. Zadnji ulazak je u 15:30, a hram se zatvara u 17 h i tada morate izaći i iz dvorišta oko hrama skroz van.
22. Za Borobudur smo kontaktirali dvije agencije preko whatsappa ( našli smo ih na internetu) i komunikacija se odvijala puževim korakom - jedna poruka dnevno, a na kraju se nismo uspjeli dogovoriti.
23. U Borobuduru ne trebate imati pokrivene noge i ramena. Budući je hram građen od crnog kamena koji isijava toplinu, jako je vruće. U cijeni ulaznice je mala boca vode od 3dcl.
24. Malang je polazišna točka za vulkan Bromo i vodopade Tumpak Sevu i Madikarapura.
25. Od Yogykarte do Malanga išli smo vlakom. Karte sam kupila na tiket.com iako je stranica na indonezijskom. Birate stanicu Malang ( ML) i vlak Malabar. Uzela sam executive klasu jer se u njoj sjedala mogu naginjati i ima više mjesta za noge. Ima i punjač za mobitel, a dobijete i pakiranu deku. Vlak vozi 6.5 sati. Malang je polazišna točka za Bromo i Tumpak Sewu vodopad. Kad izlazite prvo je Malang Kota Baru stanica, tu ne izlazite, nego na sljedećoj- samo Malang.
26. Tumpak Sewu nismo posjetili jer je 3 tjedna prije našeg puta tamo bila velika poplava koja je odnijela most na cesti do tamo, a i do slapa se nije moglo dolje, samo na vidikovac. Zato smo išli na Madakaripura slap. Ima oko pola sata za hodati, zadnji dio kroz vodu i ispod slapa i preporučljivo je uzeti planinarske sandale. Shvatite ovo ozbiljno jer sam se ja i sa njima poskliznula i pala, a sa običnim ne bi ni u ludilu ovdje. Sandale vam trebaju jer ćete dijelom prolaziti i ispod slapa i biti mokri.
27. Za naconalni park Bromo ulaznica je u tjednu 215 k, za vikend 320 k. Uspon na Bromo- po novom morate kad uđete u park ići po cesti okolo. Tu vam oni nude motor da vas preveze do podnožja Broma. Onda možete pješice ili uzeti jahanje na konju sve do stepenica. Onda ide 250 stepenica do gore. Mi smo odlučili ići sve pješice. Staza kreće kod Cemara Indah hotela, ali su nam rekli da je ilegalna zato jer se tu može ući bez ulaznice. Ne znam što bi se dogodilo da nas je netko zaustavio, mi smo imali ulaznice pa bi valjda sve bilo u redu. Ako idete ovuda, kupite ipak ulaznice prije. Nama je trebalo oko pola sata do podnožja Broma i još pola sata uspona. Ovo je stvarno jedan od najljepših dijelova ovog puta.
28. Smještaj tražite u mjestu Ngadisari- mjesto je jako simpa, prepuno restorana i trgovinica. Hotel Cemara Indah je za preporuku- jest pomalo rupa, ali pogled s njegove terase na Bromo je nanadmašan! Četverokrevetnu sobu s doručkom platili smo 40€ što je nevjerojatna cijena. Jela ćete ovdje plaćati od 3-4€, imaju prave pakačinke kakve i mi radimo.
29. Izlazak sunca na Bromu- puno je opcija. Najjednostavnije je uzeti dzip da vas odveze ns vidikovac King Kong hill i vrati. Kosta 40€ po dzipu. Mi smo odlucili ici pjesice. Vozac nas je dovezao do Seruni point, odatle smo se po mraku penjali. Nije pre naporno, trebalo nam je oko sat vremena za 300 m visinke razlike i 1.6 km puta. Prvi dio su stepenice, tu na kraju je isto vidikovac. Ako se penjete, mozete stati i prije na sunrise point, iako se tu ne vidi tako lijepo kao na King Kong hill. Krenuli smo gore oko 4 ujutro. Racunajte da na King Kong hill ima jako puno ljudi.
30. Od Ngadisarija do podnožja Ijena trebalo nam je oko 6 sati autom. Ja sam iznajmila auto s vozačem , tri dana za 160€. Prvi dan nas je pokupio ujutro u 3:30 na vlaku u Malangu, isli smo do Madakaripura vodopada, onda do Broma. Drugi dan ujutro rano na Seruni point i do Ijena. Treci dan na Ijen i do luke Ketapang za Bali. Velike su to udaljenosti. U cijenu je uračunato sve - gorivo, spavanje i hrana za vozača, jednosmjerni prijevoz. Yopi nas je savjetovao oko svega jer je dosta informacija bilo tesko naci na internetu. Govori dobro i engleski pa smo se lijepo i napricali i svasta saznali o Javi i Indoneziji. Mozete ga uzeti samo za voznju od Malanga do Broma i natrag. Whatsapp +62 812-4964-6114 Od svih vozača koje smo imali na ovom putu, on je bio najbolji.
31. Do Ngadisarija mozete doci i busom iz Probolinga, ali ne vozi precesto i vozi dosta dugo. Mi bas nismo imali vremena na bacanje pa smo radije uzeli auto s vozacem. Kad zavrsite Bromo, ako ne idete na Ijen, mozete se odvesti u Surabayu i tu loviti avion za Bali.
32. Karte za Ijen morate rezervirati na BBKSDA Jatim | Ijen Blue Fire Tiket Online. Tu će vas pitati za broj posjetitelja, prijevoz kojim dolazite, a treba ce vam i id od auta ili skutera kojim dolazite. Kad napravite rezervaciju, dobijete kod koji morate uslikati jer ne dolazi na mail. Taj kod pokazujete na ulazu i onda placate ulaznice. Cijena je 150 k idr(10€) za strance. Vodite racuna da prvi petak u mjesecu nije otvoreno.
33. Za Ijen treba doći ujutro u 3 na blagajnu i uzeti karte jer je tada manja gužva. Iako piše da se staza otvara u 4 ujutro, puste vas oko 3:45. Do kratera ima oko 3.6 km i 500 m visinske razlike. Meni je trebalo 1 sat i 5 minuta, većini ljudi treba bar sat i pol. Trebat će vam lampa na glavi jer se hoda po mraku. Probajte doći gore nekako do 5 jer su tada boje najbolje uz izlazak sunca. Kad dođete na rub, hodajte uz njega i tražite mjesto za fotkanje. Negdje oko sredine kratera je najbolje. Hike je otvoren od 4 ujutro do 12, pa računajte to ako idete kasnije. Nama je za spust isto trebalo sat vremena jer je na mjestima skliska prašina- budite oprezni, mi smo se svi klizali. Ukoliko imate novca, možete platiti domaćim ljudima da vas u kolicima odvuku gore i vrate. Više se ne može na blue fire, nekad se to kretalo u 1 ujutro da bi oko 2:30 bili gore i vidjeli gorenje sumpora. Također se više ne može spustiti do rudara koji vade sumpor u dnu kratera. Oni dođu gore i prodaju sumpor i figurice. Jednu figuricu od sumpora 6-7 cm veličine platila sam 20 k ( 1.2€).
34. Trajekt s Jave za Bali ide iz luke Ketapang u Gilimanuk. Karte kupite preko interneta na ferizy.com Nama je karte kupio vozač jer stranica nema prijevod na engleski, a tražit će vas svakakve podatke. Ako kupujete sami, ubacite u google translate. Dobit ćete kod koji skenirate na ulazu u luku, na automatu i isprintate si karte. S tim kartama ulazite na trajekt ( dobit ćete 2 karte, jednu vam uzmu, druga vama ostaje). Ovako kupljena karta košta 0.7€. Ukoliko vam se ovo čini komplicirano, prije luke imate velik broj ureda koji će vam prodati kartu, ali skuplju. Mi smo išli s trajektom u 13:30. Trajekt vozi sat vremena. U njemu je pola palube za sjedenje, a pola ima lezajeve.
35. Iz luke Gilimanuk možete busom direktno za Denpasar, vozi 4 sata. Mi smo tim busom išli za stanicu Manggis, tri sata smo se vozili, karta je 6€. Odatle smo uzeli taksi za Ubud za 15€. Kad izađete iz trajekta, idete natkrivenim prolazom do kraja i s desne strane je autobusni kolodvor. Bus ima klimu i nije uopće loš. Da smo išli autom, ne bi došli puno prije. Naš vozač nam je pronašao prijevoz autom za 50€, ne znam koliko bi tražili taksisti tamo.
36. Prosječna brzina kretanja na Javi je oko 30 km/h.
Primjedbe
Objavi komentar