Hrvatska je vrlo raznolika zemlja i osim plaža, starih gradova i nacionalnih parkova, ovdje možete uživati i u jako lijepim planinarskim stazama različite težine. Ovdje ću predstaviti neke od meni najljepši, s opisom svake, te procjenom težine. Na karti se nalaze sve lokacije o kojima ći pisati :
Link na mapu s lokacijama: https://www.google.com/maps/@44.3345433,14.453363,8z/data=!3m1!4b1!4m2!6m1!1s1acCEpIhrBhp5NBn64sm3uPBwK4UXxgI?entry=ttu
Za početak nekoliko savjeta.
a) Nikad nemojte ići u planinu sami čak i ako ste iskusnii penjač. Dovoljan je jedan trenutak nepažnje ili umora, da stanete krivo i iskrenete nogu pa da ne možete nastaviti dalje. Nije loše u tom slučaju iamti nekoga tko može pozvati pomoć. Naravno da ćete pomisliti da to možete i sami sa svog mobitela, ali na planinarskim stazama ima dosta mjesta gdje nema gps signala pa to nećete moći ako baš na takvom mjestu padnete i ozlijedite se.
b) Uvijek ponesite i više vode nego mislite da će vam trebati. Bez hrane i možete, bez vode ne.
c) Ponesite dovoljno hrane. čak i ako mislite da ćete jesti na planinarskom domu- nikad ne nate što se nepredviđeno može dogoditi pa dom ne bude otvoren.
d) Obucite se slojevito, ujutro je uvijek hladnije, kasnije toplije. Ponesite i jednu majicu za presvući kad se popnete na vrh da ne sjedite gore, a često i na vjetru, mokri.
e) Provjerite vremensku prognozu, ako je predviđen pljusak, pripremite se na to kabanicom ili kišobranom. Meni kišobran funkcionira bolje, ali pod uvjetom da je staza takva da se ne morate penjati četveronožno.
f) Provjerite dužinu staze i visinsku razliku na nekoj reputabilnoj stranici kao planinarenje.hr ili hrvatski planinarski savez. Meni se ova prva pokazala kao dosta pouzdana što se tiče procjene težine staze. Ne vjerujte u svemu influencerima koji nažalost i skrivaju stvarno stanje, a neki od njih su mladi i u jako dobroj kondiciji pa će stazu procijeniti lakšom nego što ona je.
1. Risnjak, nacionalni park, a ujedno i vrh na koji se možete popeti. Najlakša staza vodi iz Vilja, gdje se penjete prema Medvjeđim vratima. Visinska razlika je 350 metara, dužina staze je oko 3 km u jednom smjeru i računajte da će vam trebati oko sat vremena. Staza najvećim dijelom vodi kroz šumu,osim jednog nešto strmijeg uspona, nije preteška. Na kraju dolazite do planinarskog doma koji je na lijepoj čisitini. Uspon na sam vrh nije za one koji se boje visine jer je po stijeni , na mjestima otvorenoj, ali onda se možete zaustaviti na planinarskom domu. Sa vrha se vidi cijeli Kvarner i Istra te more.
U samom parku Risnjak preproučam da obiđete i izvor rijeke Kupe. staza nije teška, manji dio je strmiji, ali ukupna dužina je oko pola sata do 45 minuta. Evo par fotki
2. Vela Draga, nalazi se u parku prirode Učka. Do ove staze dolazi se odmah na izlazu iz tunela Učka ( smjer iz Zagreba), gdje pratite skretanja za Velu Učku. Tu se nakon 500m nalazi parking gdje možeze ostaviti auto i nakon nekih 10 minuta doći ćeto do vrlo lijepog vidikovca koji izgleda ovako.
Ukoliko se želite spustiti na samu stazu, vodite računa da ona nije za neiskusne planinare. Staza vodi rubom impresivnog kanjona, dugačka je oko 2 km i trebat će vam oko sat i pol za nju. Na mjestima je nešto strmija, ima nešto sipara pa ponesite obavezno štapove.
Ovdje se još možete popeti i na vrh učke koji se zove Vojak, trebat će vam oko jedan i pol sat za oko 3.5 km staze i visinske razlike oko 400m. Ova staza je osobito lijepa u listopadu zbog boja lišća.
3. Staza sedam slapova je najljepša staza u Istri, nije preteška, a obići ćete stvarnos edam slapova i jezera koja ona stvaraju. Parking za ovu stazu nalazi se kraj Istarske pivovare malo izvan Buzeta. Moja je preprouka da stazom krenete s lijeve strane, znači ne prelazite most. Na drugom slapu nalazi se mali viseći most koji nije dio staze, ovdje je postavljen samor adi fotografiranja, tako da vas to ne plaši. Diood trećeg do četvrtog slapa je najstrmiji dio, ali nije dugačak taj dio, možda desetak minuta. Četvtri slap je najveći, od njega onda imate laganu šetnju do Kotla, koji su svakako najimpresivniji dio ove staze. Na Kotle je najbolje doći oko podneva ili popodne ako su vam fotografije bitne jer je tada položaj sunca najbolji. Dio od Kotla prema šestom i sedmom slapu je najmanje atraktivan dio staze, a nije uopće težak jer se radi o laganoj šetnji. Nama je za cijelu stazu trebalo oko 4.5 sata uz stajanje za fotkanje, ukupna dužina je oko 17 km, ali neka vas ova dužina ne uplaši- većina je ravna. Svakako računajte da je ovo cjelodnevni izlet. U Istri ima još dosta staza za hodanje, a o tome imam posebnu objavu.
4. Kanjon Vrženica na Krku je vrlo impresivna staza koja je mene totalno iznenadila jer nisam očekivala ovakvo nešto na jednom otoku. Staza počinje kod recepcije kampa Bunculuka. Dalje se dosta strmo penje, ali ništa prestrašno. Jedini problem na ovoj starzi je što hodate cijelo vrijeme po kršu, tako da je sunce veliki problem. Zato je moja preprouka da na ovu stazu ne idete u ljeto, ili ako već idete da krenet jako rano već oko 6 ujutro. Nakon 3 km hoda stižete do samog kanjona koji je impresivan, ali na mjestima ima dijelova na kojima ćete se spuštati četveronoške. Sam kanjon je dug oko 2.5 km. Na kraju ćete biti nagrađeni izlaskom na plažu Vrženica gdje se možete i zasluženo okupati.Ukupna dužina ove kružne staze je 8 km, nama je trebalo oko 4 sata hoda. Neki ljudi idu obrnutim smjerom, od mora pa se onda u kanjonu morate dosta penjati. Ovisno što vam više odgovara.
Na samom Krku možete se još popeti Mjesečevom stazom i stazom na Bag, Dodajem slike da vidite kako one izgledaju:
Mjesečeva staza vodi većinom kroz šumu i trebat će vam oko sat vremena za nju. Uspin za Bag je nešto strmiji, hoda se i po siparu, zato obavezno štapove i staza je otvorena, na suncu.
5. Bijele i Samarske stijene nalaze se u Gorskom kotaru. Bijele stijene su isto impresivna staza zbog formacije stijena, a za nju će vam trebati oko sat vremena. Visinska razlika je oko 300m, dužina je oko 1.5 km. Završi dio staze je uspon po sajli na vrh, ako se bojite visine ili ste općenito bojažljivi ovaj dio možete i preskočiti jer ćete u formacija stijena moći uživati i u samom podnožju sajle. Odavde možete nastaviti na duži i zahtjevniji Vihoraški put, ukupne dužine 8.11.5 km, a visinske razlike oko 980 metara.
Samarske stijene su nešto lakša staza, dužine oko 1.5 km, visinske razlike oko 200m, većinom se hoda kroz šumo do zadnjeg uspona na sam vrh.
6. Premužićeva staza je dio nacionalnog parka Velebit i tu možete birati nekoliko dijelova. Sama staza je dugačka 57 km, ali najljepši dio staze je prvih dva i pol sata hoda. Većina planinara dolazi samo do plananinarskog doma Alan, za što treba oko 2 sata hoda i onda se okrene i vrati natrag. moje je prijedlog da odete jos nekih pola sata dalje do Hajdučkih i Rožanskih kukova, koji su specijalni rezervat, a izuzetno su lijepi. Nećete se naravno penjati na njih, ali je pogled na te stijene sa staze jako fascinantna. staza je većim dijelom otovrena, sunce ovdje zna peći nemilice jer je zavjetrina na dobrom dijelu staze pa ponesite dosta vode. Inače stazu bih ja okarakterizirala kao lakšu.
7. Nacionalni park Paklenica je prepun različitih staza i ovdje imate što raditi i nekoliko dana- vjerujte mi nećete požaliti. Većina planinara se ipak odlučuje na uspon kroz kanjon Velike Paklenice, koji nije teška staza. Za sam uspon računajte oko sat i pol do dva, dužina staze je oko 8 km, ali sama staza nije prestrma.
8. Kiza je vrh na južnom Velebitu, a za njegov uspon trebat ćete i kondicije i spretnosti jer nije za planinare bez dosta iskustva. Sama staza je dosta strma, obavezan je upotreba štapova. Iako je dužina oko 1.2 km, računajte oko sat vremena hodanja, visinska razlika je oko 250m, a uspon na sam vrh je nešto zahtjevniji. Ni ovo vas ne bi trebalo odvratiti od te staze, jer je toliko lijepa da u njoj možete uživati i bez tog završnog uspona na vrh. Od Kize možete nastaviti do Dabarskih kukova, dužina ove staze je oko 11km, visinska razlika je 1000m, a nama je za nju trebalo 7.5 sati. Ovo je teška staza i nije za neiskusne planinare.
9. Crnopac- staza Malog Princa je isto vrlo impresivna staza. Radi se o teškoj i zahtjevnoj stazi jer je dužine oko 10.7 km, visinske razlike 1300m, nama je za samo hodanje trebalo oko 5.5 sati, a na to još računajte stajanje bar 2 sata ,jer ćete na puno mjesta ostati zapanjeni viđenim. Staza ima na 7-8 mjesta sajle za penjanje, a ako želite i u špilju onda i ljestve. Staza počinje u Prezidu, ide se prvo do planinarskog skloništa Crnopac, a tu počinje sama staza Mali princ.
10. Tulove grede nalaze se na Majstorskoj cesti koju smatraju jednom od najljepših cesta Hrvatske. Ukoliko i niste za penjanje provezite se barem ovom cestom, nećete požaliti. Staza je dugačka oko 3km, visinske razlike oko 300m, i sve do podnožja vrha nije preteška. Uspon na vrh je vrlo težak i po mom mišljenju jedna od najtežih staza u Hrvatskoj. Ali to vas ne bi trebalo spriječiti da dođete do podnožja vrha jer su formacije stijena jako lijepe.
U blizini Tulovih greda nalazi se i vidikovac Pariževačka glavica koja obavezno posjetite. Do njega se skroz možete dovesti autom, a pogled je nestvaran.
11. Veliki Zavižan je jedna od ljepših staza u parku prirode Velebit. Za sam vrh krećete kod Botaničkog vrta Visibaba. Iako je visinska razlika samo 230m, dužina staze je oko 900 m pa je dosta strmo, trebat će vam ipak kondicija za ovo jer se staza ozačuje kao teška. Staza je uglavnom otovrena, na suncu, ali zbog visine uglavnom nije vruće, osim ako idete u sred ljeta u podne. Sa vrha je jako lijep pogled na more i otoke. Ovdje još možete posjetiti botanički vrt Visibaba, te sam planinarski dom do kojeg vodi asfaltirana cesta.
12. Biokovo je vjerojatno najteža staza u Hrvatskoj. Nemojte ju nikako podcijeniti da ne bismo o vama čitali u crnoj kronici jer nažalost na njoj svake godine netko strada. Mi smo se penjali 1.11. i za cijelu stazu nam je trebalo gotovo 3 litre vode. Staza je dobrim dijelom osunčana i krš, pa računajte da ćete popiti više vode nego inače. Sam uspon je jako strm i na mjestima sam se i ja pitala što mi je ovo trebalo u životu. Znači samo za vrlo iskusne planinare s vrlo dobrom kondicijom. Računajte na ukupno 1400 m visinske razlike i oko 4.5 sata uspona, a onda još 4 sata dolje.
Ovo je pogled s vrha do kojeg se možete dovesti i autom po asfaltiranoj cesti.
13. Life on Mars hike na otoku Pagu nisam ishodala cijeli , ali definitvno je u planu jednu jesen ili proljeće. Mi smo bili samo die ove staze od plaže Ručica do Beritnice, za što nam je trebalo oko pola sata, ali dovoljno da se zaljubim u ovu stazu. Staza je cijelim putem u kršu i na suncu.
Primjedbe
Objavi komentar