Kilimanjaro

U srpnju 2021. uplatili smo putovanje na Kilimanjaro. Tri dana pred put suprug se razbolio. Bilo je to vrijeme covida i nismo znali hoću li se i ja zaraziti pa smo putovanje otkazali. Na sam dan puta saznali smo da suprug nema covid, a i ja se nisam zarazila, ali to je život. Dvije godine poslije, meni zdravlje više ne dopušta ovakve avanture. Za mene će to ostati samo san. Suprug i sin popeli su se prošli tjedan. Ovdje ću opisati njihovo iskustvo jer možda nekome pomogne.

Kilimanjaro zovu krovom Afrike jer se radi o njenom najvišem vrhu. I dok slijećete na aerodrom Kilimanjaro postajete svjesni da je to tako- vrh ove planine probija se iznad oblaka pokrivajući ih poput poklopca. Do aerodroma istog imena možete letjeti s nekoliko kompanija- KLM ( čime je put najduži), Turkish airlines ili Qatar airways s kojim smo i mi išli.

Postoji nekoliko ruta za uspon na sam vrh. 1. Marangu ruta (5-6 dana) koja jedina nudi smještaj u kućicama. Iako je njen uspon u početku manje strm, ne znam koliko je ova ruta dobra za aklimatizaciju. 2. Machame (6-7 dana) je najpopularnija ruta kojom se penje najviše ljudi. Ako ne želite gužvu, nije za vas. 3. Lemosho je najljepša ruta, ali i najskuplja. Možete birati između 7 i 8 dana i moj bi savjet bio da uzmete tih 8 dana jer će vam itekako dobro doći. Mi smo se penjali ovom rutom, samo 7 dana. 4. Rongai ruta( 5-6 dana) kaže da je za one koji nemaju baš iskustva u penjanju . Ja iskreno takvima ne bih preporučila da se uopće penju ovdje jer ovo definitivno nije uspon za početnike. 5. Northern circuit- ( 8-9 dana) je najslabije posjećena, a nudi najviše dana pa i o njoj treba razmišljati jer nudi najviše vremena za aklimatizaciju.

Što se tiče samih priprema na uspon dok ste kod kuće, nikako nemojte ovo zanemariti. Nekako vlada mišljenje da ovo nije ništa i da se svatko može uspeti. Budite svjesni da je visina na koju idete visoka i da morate biti itekako dobro fizički pripremljeni za ovo. Mi smo i inače vrlo aktivni, bavimo se sportom- plivanje, teretana, bicikl i jako puno hodanja. Zadnjih mjesec dana pred put pripreme smo intenzivirali jer smo svaki vikend išli planinariti. Dobra ideja je i odraditi visinske pripreme – nama je najbliži bio ledenjak Moltaller u Austriji, a nalazi se na 3100 m. Nažalost ovaj puta nismo uspjeli otići tamo jer je bilo nevrijeme vikend pred put i žičara do gore bila je zatvorena.

Najbolji mjeseci za uspon su siječanj-veljača i rujan-listopad. Mi smo se penjali od 30.9. do 6.10. i imali smo samo jedan dan kišu. Na ovo morate biti spremni i imati opremu za ovakve uvjete. Općenito nemojte podcijeniti opremanje. S nama je u grupi bio jedan Australac koji je radio kao ribar na Antartici. On je opremu dosta olako shvatio. Vodiči svima pregledaju opremu prije uspona, zato i morate doći barem cijeli dan ranije u mjesto Moshi, odakle kreće trek. Ovom Amerikancu su rekli da nema svu potrebnu opremu i da ju mora iznajmiti, na što on nije bio sretan- poslije im se zahvaljivao! Znači sve od opreme što nemate možete iznajmiti u agenciji Monkey Adventures s kojom smo mi išli. Zašto je oprema bitna- mi smo za završni uspon imali 4 sloja robe na nogama, a čak 6 na gornjem dijelu tijela! I nije bilo previše, dapače, završni uspon je nešto najbrutalnije što smo ikad doživjeli što se tiče temperature, vjetra i hladnoće. Možda nismo imali sreće jer vidim po slikama da neki na vrhu sjede u običnim šilt kapama. To nas dovodi do još jedne jako bitne stvari- slušajte svoje vodiče! Oni su vrlo iskusni, ni sami ne znaju broj puta koliko su se popeli, i ako vam oni nešto kažu, to je tako. Oni su vam tamo stvarno najbolji prijatelji. U našoj grupi od 9 penjača bila su 4 vodiča , a za završni uspon čak 6 vodiča. Ovo je jako bitna stvar da za zadnji dan uspona vodič stalno bude kraj vas.

Pripremite se i na to da na većini ruta spavate u šatorima, znači morate imati debele, zimske vreće. Lemosho ruta kojom smo išli počinje dva dana s gustom prašumom i poželjno je imati i neko sredstvo protiv komaraca. Iako mi nakon prelaska granice nacionalnog parka više nismo vidjeli komarce, u našem smještaju u mjestu Moshi bilo ih je jako puno. Provjerite da li u sobi imate mrežice na krevetima. Prvi dan penje se džipom na 1830 metara odakle počinje ruta i penje se na 2650 metara, ukupno 6 km, što nije teško. Ovaj dan ćete najviše fotografirati jer ćete se dobro osjećati. Drugi dan ruta je dugačka 16 km i penjete se do 3850 m. Ni ovaj dan nije bio pretežak, jer mi smo bili u stvarno dobroj kondiciji. Još uvijek ne osjećamo visinu.

Treći dan ruta je 8 km dugačka i penjemo se na 4600m, a onda spust na 4000 m gdje se spava. I ovdje se osjećamo dobro, visina nam odgovara, čak nam ni otkucaji srca nisu visoki. U našoj grupi neki počinu osjećati mučninu i ne mogu jesti. Ima i povraćanja. ovaj dan je lijep jer su prizori lijepi. Četvrti dan ruta je dugačka samo 5 km, penje se do 4050 m visine jer je ovo dan za aklimatizaciju. I ovaj dan je pun lijepih prizora. Peti dan ruta je još kraća, samo 4 km, ali se penje na 4600m. Do ovdje bi već trebali biti dobro prilagođeni na visinu. Ukoliko ovdje i dalje imate problema, savjet je da odustanete, jer teško da ćete moći odraditi ono što vas čeka. Danas se ide spavati u 18 h i ako mislite da ćete imati s time problema, nije loše uzeti nešto i za to.

Šesti dan se kreće u ponoć, bez doručka, zadnji obrok vam je bio jučer u 17 h. Za ovaj dan si obavezno ponesite svoju hranu, ali pazite što nosite. Ništa teško, ni masno. Najbolje je uzeti lako probavljive energetske pločice i gelove jer energije će vam itekako trebati. Ono što ćete danas doživjeti je izuzetno brutalno jer se penjete s 4600 m na 5895 m, što je gotovo 1300 m visinske razlike! Sam uspon traje oko 7.5 do 8 sati. Znači da vrhu ćete biti nešto prije 8 ujutro. Ovo je nešto najteže u životu što smo iskusili, a inače smo baš brzi planinari i na većini staza popnemo se za duplo manje vremena od označenog. Sve je još nekako išlo do 5600m, nakon toga kreće baš teška muka i patnja . Vodiči su tu da ti pomognu, doslovce te guraju, a i činjenica da imaš tako malo do vrha te nosi dalje. Obavezno uzmite nešto za glavobolju i to najjači lijek koji možete podnijeti, a moj savjet ja da ga uzmete još dolje niže, na nekih 4800m. Dok počne djelovati itekako će vam trebati. Ovdje isto tako nemojte računati na ikakvo stajanje jer ako stanete velika je šansa da će vas uhvatiti visinska bolest i da nećete moći dalje. Zato ovdje isto imajte nešto brzo za pojesti s puno energije. Iako će vas stalno tjerati da pijete vodu, nećete osjećati ni glad ni žeđ na ovoj visini. Uz sve slojeve, ovaj dan nećete preživjet bez debele zimske jakne te jako tople kape. Mi smo na toj kapi imali još i kapuljaču od jakne. Neki su nosili skijaške hlače, ali to nije preporučljivo jer se onda teže kretati. Svakako se namažite obilno s kremom za sunčanje odmah ujutro. Poslije vam neće biti do toga, a izgorit će vam nos samo tako. Samo za usporedbu reći ću slijedeće- na Everest base camp penjete se na 5364 m i sve skupa traje traje punih 12 dana. Ovdje idete 500m više u samo 7 dana! Nakon vrha slijedi spust od nekih 3 sata do kampa, gdje spavate sat vremena, jedete ručak i onda imate još 5 sati spusta do kampa na 3000m.

Sedmi dan se hoda 10 km i spuštate se na 1680 metara. I preživjeli ste! Računajte da vam mobitel neće izdržati svih 7 dana za fotografiranje pa ako vam je to bitno ponesite prenosne punjače. Ili neki stari mobitel koji nećete paliti do petog dana jer će vam u zrakoplovnom modu toliko izdržati vaš mobitel. Na ruti nema signala, kratko je bilo četvrti dan ujutro. Moje pohvale idu vodičima Monkey Adventures s kojima smo išli. Iskusni su, bez dobrog vodiča se ova ruta ne može popeti. Ovo nam je bilo iskustvo života- osjećaj je nevjerojatan! Ali itekako i brutalan. Budite spremni na to. Što reći za kraj? Ovo definitivno nije za svakoga. Treba biti fizički, ali i psihički spreman. Velika je to visina. Stoga ako znate nekoga tko se popeo, naklonite me su do poda jer to i zaslužuje!