Peru

Kako smo se odlučili za Peru? Suprug je čitao o Inkama još dok je bio dijete, a Camino Inca je moj san već 20 godina. Kad sam ugledala karte na rasprodaji, odluka je bila vrlo lagana. Putovali smo iz Venecije za Madrid, zatim Limu sa Air Europom. Iako je to low cost kompanija , zadovoljni smo, dobili smo hranu na letu. Zabavni sadžaji su besplatni, ali treba platiti slušalice 3e, ili koristiti svoje.

U Limi smo koristili uber jer je jeftiniji od domaćih taksija. Jesti u Limi nije bilo jeftino- doručak smo na lokalnoj tržnici platili 18 kn za dvoje, ali ručak čak 48 kn po osobi, a i nije bio neki. Ovo je bilo još 2019. sad su cijene sigurno i više. Lima je grad Murala, svakako treba posjetiti Baranco, u njemu Ponte dei sospiros i okolne ulice jer ih je tu najviše. Odatle smo obalom šetali do Mirafloresa, šetnica je lijepa. Tu su Parque del amor i Faro del marina obavezni za vidjeti. U starom dijelu Lime posjetite Plaza del armas( trg), Katedralu(tu je Pizzarov kostur) i Samostan sv. Franje. Nikako nemojte iznajmljivati auto u Limi i sami voziti jer promet je katastrofalan. Od Lime do Arequipe smo putovali avionom zbog nedostatka vremena, karta 300 kn.

Arequipa nam se jako svidjela, treba barem 3 dana za nju. Jedan dan minimalno za sam grad, ostalo za izlete. Mi smo išli na izlet u Chiguatu. Iako na trip advisoru piše da to nije nešto, mi smo totalno oduševljeni. Možete li zamisliti da šetate selom, razgovarate sa seljacima koji tamo žive, učite o domaćim biljkama, i sve to bez turista jer smo taj dan mi bili jedini? To je nešto što nismo pronašli nigdje drugdje u svijetu. A i popeli smo se na 3500 m.

Iz Arequipe u Puno smo putovali busom, Cruz del sur je kompanija, karte se mogu kupiti internetom, čak i rezervirati sjedalo. Put je bio odličan, krajolici kroz koje smo se vozili oduzimali su dah. U Punu posjetite muzej koke, katedralu i Mirador del condor( vidikovac) za fantastičan pogled na jezero Titicacu. Do njega možete pješice( 600 stepenica) ili taksijem.

U Punu nismo imali problema s visinom jer smo u Arequipi bili na 3500 m. Posjetili smo otok Uros, iako je turistički, vrijedi ga vidjeti jer je to jedini otok na svijetu koji pluta na trsci. Možete ići sami, brod košta 15$, ili organizirano za 20$, toliko smo mi platili u našem guesthousu, a dobili smo i vodiča od kojeg smo puno naučili. Na otoku možete dobiti i žig u putovnicu, isto kao i u Machupichu.

Smještaj u guesthousima je čist, udoban i siguran, te jeftin jer mu je cijena od 20-30$ za dvije osobe s doručkom. Iz Puna u Cusco smo isto išli busom,put nije bio tako zanimljiv pa se može ići i noćnim busom. U Cuscu smo išli na dva izleta:

1. Jezero Humantay, potrebna je određena fizička spremnost jer se penje sa 3800 m( polazna točka) na 4150 m. Zadnji dio nam je bio jako naporan. Ali tirkizna boja jezera je vrijedna toga. Na ovaj izlet je bolje ići kombijem jer cesta nije dobra, mi smo išli busom i imali nezgodu koja je srećom završila dobro.

2. Izlet u Chinchero, Moray, Maras- u prvom smo gledali prezentaciju bojanja vune prirodno, u drugom cirkularne terase(laboratorij za uzgoj povrća) u zadnjem solanu. Ukoliko želite kupiti nešto od alpakine vune, Chinchero je mjesto za to, može se cijenkati i vrlo je jeftino. Ono što nas je iznenadilo je da je čokolada jako skupa, ovdje i u cijelom Peruu.

Išli smo na 4 dnevni Inca trail, osnovna cijena je 650$. Plaća se nosač, vreće za spavanje, napojnice... Za nas je to bilo ostvarenje snova, ali ipak morate biti u dobroj kondiciji za to. Treba hodati kod kuće, barem 2-3 mjeseca prije, svakodnevno. Savjet- ako dođete na kraju tog puta u Machupichu za maglovitog dana kao i mi, nemojte ići s vodičem u obilazak. Jednom kad uđete na sam lokalitet nećete moći više gore jer je tu kretanje u jednom smjeru. A najljepši pogled je odozgo. Zato kad uđete krenite odmah gore i čekajte da izađe sunce, nakon toga se lagano spustite dolje. Najbolji tajming za Machupichu je oko podneva. Machupichu možete i sami obići.

Hrana u Peruu je jeftina, osim u Limi, kompletni menu je 4-5$. Nismo imali probavnih smetnji, neki naši prijatelji jesu. Nismo jeli uličnu hranu, samo u restoranima. Probajte guineya pig, iako izgledom nije privlačan, vrlo je ukusan. Cijena mu je 8-10$, ovisno o restoranu, ali to je dovoljno za dvije osobe. Punjene paprike( recoto pelleno) su dobre, ali jako ljute. Nismo imali vremena za Colca canyon, ni za popeti se na neki od vulkana oko Arequipe. Naša vodičkinja tamo Elida Mendoza ( na fejsu je može ju se kontaktirati) rekla nam je da penjanje na njih nije problem. Također nemojte rezervirati nijedan izlet od kuće, nego u Peruu jer su tamo duplo jeftiniji, a svaki hotel i guesthouse ih može dogovoriti za Vas. Jedina tura koja se mora platiti unaprijed je Inca trail i to godinu dana prije jer se dozvole brzo rasprodaju( samo 200 ljudi dnevno može na ovu turu). Možete ići i na 5 dnevni Salkantay trek, cijena je 180$, a njega možete i sami odraditi besplatno. Na njemu nema Inka ostataka, ali je priroda još i ljepša.

Peru sam doživjela kao zemlju kontrasta- između mladog i obrazovanog stanovništa po većim gradovima, i siromašnog stanovništva u ruralnim dijelovima, koje uzgaja povrće i imaju tek toliko da nisu gladni. Priroda je ovdje začuđujuća i da idem opet, išla bih samo u okolicu Cusca i Ande i planinarila. Iskopine i ostatci Inka su jako fascinantni. Osobito kad čujete više o tome koliko su bili napredni i na nekom drukčijem stupnju svijesti od nas. Peru je domovina 3000 vrsta krumpira. Zašto? Jer su u kružnim laboratorijima Inke uzgajali povrće. Kad su donijeli neku biljku iz tropa, stavili bi je na dno jer je tu bilo najtoplije. Polako su je dizali po terasama i privikavali na drukčije uvjete jer Peru ima više vrsta klime. Tako su seljacima omogućili uzgoj povrća u cijeloj državi. I ta priča o mistici Macchu Picchu je nešto što me intrigiralo godinama. Kako je uspio ostati toliko dugo skriven? Sve to je Peru!