Kina mi je dosad bila velika nepoznanica. U redu, znala sam za zid i terakota vojnike, ali više manje to je bilo to. Kao pripremu za putovanje čitala sam objave drugih putnika po putničkim grupama i svi su bili složni u jednom- Kina nije za početnike jer se u njoj teško snaći, ništa tamo ne funkcionira kako bi trebalo i treba puno truda za putovanje tamo. Ispostavilo se da u mom slučaju to nije bilo tako jer sve je išlo glatko i jednostavno, a osim pronalaska hotela, nisam puno planirala unaprijed.
Sam Peking moderan je velegrad, ali daleko tradicionalniji od Šangaja. Iako je u njemu puno stanovnika, ne mogu reći da smo osjetili zastoje u prometu ili gužve u metrou. Nije bilo ni puno smoga jer većina auta i svi motori su električni, ali možda je to bilo zbog zimskog perioda posjeta.
Nitko tamo ne govori engleski, a naš kineski svodio se na ni hao( dobar dan) i xie xie ( sie šje- hvala), ali nama to ni najmanje nije smetalo. Osmijeh je bio svugdje dovoljan kao univerzalno sredstvo za sporazumijevanje i svugdje smo se osjećali dobrodošlo. Moram priznati da sam Peking podcijenila jer sam mu ostavila 3 dana ( od toga je veći dio jednog dana otišao na zid) i falio nam je još jedan dan da obiđemo top lokacije. Ponedjeljkom je sve u Pekingu zatvoreno pa o tome isto treba voditi računa.
Najveće iznenađenje bila mi je hrana, jer su mi poznanici rekli da je ljuto. To me pomalo i mučilo, jer ljuto ne smijem jesti, ali bespotrebno. Hrana je većinom blago začinjena, s puno povrća kojem ne znam ni ime, juhe su mi bile glavno jelo, kao i okruglice i baš sam uživala u hrani.
Stoga, moja velika preporuka za ovu zemlju.
1. U Kinu smo letjeli s Air China iz Budimpešte. Let tamo bio je za Hong Kong, sa stajanjem u Pekingu, ali sam ja uzela pauzu u Pekingu od 3 dana. Let natrag je bio iz Šangaja. Let Budimpešta Peking je direktan, traje 9 sati i ide preko Poljske i Moskve te cijele sjeverne Rusije. Sve ove letove smo platili 570€, jer se radila o novogodišnjem terminu, s chekiranom prtljagom. Prtljagu smo uzeli svu u Pekingu i ponovno ju chekirali na let za Hong Kong.
2. Viza za Kinu Hrvatima nije potrebno do prosinca 2025.
3. Na aerodromu ćete vidjeti kioske za skeniranje prstiju- ne gubite vrijeme jer ne rade najbolje, a svejedno će vam ih opet skenirati na kontroli. Sam prolazak policijske kontrole je bio brz. Prije kontrole treba popuniti ulazni obrazac, trebat će vam adresa hotela u Pekingu i broj leta, putovnice. Zato je izlaz s aerodroma i kupljenje torbi trajao više od sat vremena.
4. Iskustvo leta s Air Chinom je vrlo pozitivno. Ima mjesta kao i inače u boeingu, hrana meni jedna od boljih jer nije prezačinjena niti mi je izazvala ikakve probleme, što mi se učestalo s hranom drugih kompanija događa. Što se tiče zabave, ima nešto holivudskih filmova, ne previše, ne računajte na novitete. Dijelilo se dosta vode i sokova za vrijeme leta.
5. Prije puta kupili smo jedan Nomad e sim s kojim smo se mogli povezati i na Facebook i Instagram, Whatsapp i Wiber, Messenger… S njega smo putem hotspota dijelili te podatke i na drugi mobitel i tada je na njemu sve to isto funkcioniralo. Kad smo se spajali na wifi od hotela, ovome nismo mogli pristupiti. Zato sam ja koristila wechat koji smo djeca i ja instalirali kod kuće za komunikaciju.
6. Što se tiče snalaženja, google mape nikako ne funkcioniraju, ali apple mape da.
7. Za taksi, plaćanje i prevođenje koristili smo Alipay instaliran kod kuće. U njega smo unijeli Revolut karticu u jedan, a Master debitni u drugi. Plaćanje ide tako da u aplikaciji generirate kod i onda ga prislonite na čitač tamo gdje plaćate. Funkcionira i bez interneta jer ga ja nisam imala, a uredno sam plaćala.Prevođenje preko aplikacije- dovoljno je u njoj to otvoriti i uperiti na tekst koji se automatski prevede. To smo koristili u restoranima, ali treba internet.
8. Taksi smo uzimali preko Alipaya i zove se Didi taksi. Od aerodroma do centra Pekinga( glavna željeznička stanica) platili smo 8.7€ u 4:30 ujutro. Trebalo nam je 30 minuta. Slijedite oznako za e hauling na aerodromu, ne za taksi jer tamo didi ne ide.
9. Hotel sam uzela s 3 zvjezdice Zhong An , kraj glavne željezničke stanice. Dvokrevetnu sobu executive s doručkom ( ima i budget, znači jeftinije), platila sam 50€. Naša soba gledala je na prugu, po noći nije bilo puno vlakova, ako lakše spavate, razmisliti o ovome. Ima i soba koje gledaju na suprotnu stranu. Inače je hotel odličan- čist, svako jutro se čistila soba, na recepciji govore engleski, doručak je bio fantastičan- i tradicionalni i naš europski. Dobili smo grickalice, vodu ( svaki dan), četkicu, pastu za zube, češalj, a soba ima i frižider. Rezervirala sam preko bookinga. U hotelskom restoranu smo večerali pekinšku patku- jako fino i nije skupo.
10. Ulaznicu za Ljetnu palaču uzela sam preko Trip.com i košta 2.75$. Ukoliko tamo ulazite u neke građevine, dodatno ćete platiti od 1.5-4€, ovisno gdje. Muzej je 4€, po meni se uopće ne isplati jer kolekcija vaza je vrlo malena i jednostavna. Ostalo se isplati. Nama je za obići većinu ( nismo jedan toranj obišli) trebalo 4.5 sata. Uzeli smo audio vodič na ulazu, 4€ vodič i 6.5€ polog koji vam vrate kad vodič vratite. Naš uopće nije funkcionirao, iako sam se vraćala i tražila da ga opet pokrenu. Čini se kad se stisne pauza da se on zablokira. Mi smo bili po zimi i bilo je dosta ljudi, samo domaći. Ima dosta penjanja po stepenicama, nije za ljude s ograničenom mobilnošću. Unutar cijelog kompleksa je strogo zabranjeno pušenje- znači 4.5 sata. Po ljeti se može iznajmiti čamac za vožnju jezerom. Vožnju didi taksijem od hotela do palače platili smo 7€ i trebalo nam je 45 minuta. Unutra smo u jednom kafiću pili kavu i kakao, svako po 4€, vrlo razvodnjeno, ne vrijedi toliko, ali je bilo toplo.
11. Zhongshuge knjižare ( Rongke ogranak) je najneobičnija knjižara koju sam vidjela s zakrivljenim stropom i knjigama na njemu. Vrijedi posjete. U zgradi gdje se nalazi smo i jeli u restoranu Erguixianlao- dvije ogromne posude ramen juhe s mesom i porciju okruglica smo platili 12€. Ispred zgrade nalazi se neobičan park sa stablima obučenim u neibične haljine- odite vidjeti.
12. Xidan ulica je centar shoppinga i u njoj vrve ljudi navečer. Vrijedi prošetati navečer. Taksi po centru smo plaćali 3-4€.
13. Preko Getyourguide sam uzela vođenu turu po Zabranjenom gradu i Tianamen trgu s ulaznicama, 4 sata ukupno, za 39€ što uključuje i ulaznice. Za svaku preporuku. Vodič je bio jako zanimljiv i puno smo toga saznali. ZA ulaz na trg čeka se i po sat vremena, mi smo kao grupa išli na poseban ulaz i nismo čekali. Sam Zabranjeni grad je ogroman i sumnjam da ćete se snaći sami tamo i znati što gledate. Sve će vam izgledati isto, puno stvari sami nećete ni uočiti, a vodič o svemu ima zanimljivu priču.
14. Na trgu Tian Anmen ne smije se moliti, čak ni kleknuti, nositi narodna nošnja ili bilo koja zastava osim kineske. Ne smije se pušiti. Ne fotografirati stražare. Nepoštivanje svega ovoga uzrokovat će dolazak policije do vas. Na ulazu u Zabranjeni grad prolazite skener i oduzet će vam upaljač, olovku, papir, selfie stick ili bilo što zapaljivo. Ni tamo se ne smije pušiti.
15. Ispred Zabranjenog grada nalazi se park i brdo Jingshan. Ulaznica je 1.2€, vrijedi se popeti na vrh jer je lijep pogled na cijeli Zabranjeni grad. Nedjeljom se tu okupljaju pjevacki zborovi i pjevaju.
16. Ponedjeljkom je sve zatvoreno u Pekingu, mi smo zato odlučili otići na Kineski zid.
17. Vožnja metroom je prilično jednostavna- sve je označeno na engleskom. Snašli smo se od prve za razliku od New Yorka gdje smo se izgubili dok nismo shvatili kako pročitati smjer. Ovdje je na samoj stanici jasno sve označeno, također i u vlaku ima mapa sa stanicama, blica svjetlo na stanici na kojoj jesi, vidiš kud ideš… cijena jedne vožnje je 0.4€. Potrebno se registrirati u Alipay aplikaciji, treba unijeti podatke s putovnice, kartice za plaćanje, onda kad želiš ući na stanicu metroa, otvoriš Alipay - transport- metro i dobiveni kod prisloniš na ulazu u metro. Isto ponoviš i kod izlaska. Ovaj proces registracije ja sam morala ponoviti tri puta zaredom da me sustav prihvati. Poslije sam kod za metro mogla generirati i offline tj bez interneta. Na ulasku u metro prolazite skener.
18. Najbrže ćete do Kineskog zida Mutyaniu otići taksijem. Na aerodromu sam vidjela da je neka fiksna cijena taksija do tamo 210 jena u jednom smjeru( oko 30€). Druga opcija je da uzmete organiziranu turu. Time ćete izbjeći presjedanja i gubitak vremena jer direktne linije do tamo nema. Ja sam uzela turu preko Getyourguide
platila sam 15€ bus i ulaznicu( bilo je sniženje, sad vidim da su 22€). Uzmite prvu jutarnju turu. Kad tamo dođete, onda shuttleom treba ići do žičare, nama je to bilo uključeno u cijenu, inače se plaća posebno. Možete birati između zapadne i istočne strane do koje voze različite žičare- na zapadnu zatvorena za 6 ljudi, na istočnu otvoreni dvosjed. Meni se zapadna strana više svidjela jer je duža, tu ima dosta velik komad zida koji ide ravno, pred kraj je jedan strmiji dio, s dosta stepenica, koji i ne morate ići. Istočni dio ljudi idu najviše zbog toga što se natrag vraćate metalnim toboganom. Računajte prvo da je veća gužva na žičari za gore, a za povratak toboganom čekat ćete sigurno 2 sata. Ukoliko baš želite tobogan, onda ujutro kad dođete na zid idite prvo na istočnu stranu, kratko prošećite i odmah u red za tobogan. Onda na zapadnu, ali računajte da će tad i tamo biti veća gužva. Mi smo u 10 ujutro ušli prvo na zapadnu stranu, nije bilo puno ljudi i lagano smo šetali. Kad smo se vraćali natrag, oko 12, gužva na nekim mjestima je bila ogromna. Za zapadni dio trebat će vam oko 2.5 sata sa žičarom i za obilazak. To je bez prevelikog stajanja. Za istočni dio dovoljno je oko sat i pol, najviše zato što ćete na žičaru za gore čekati oko 30-40 minuta. Postoji opcija da se popnete zatvorenom žičarom na zapadnu stranu ( toranj 14), ali onda ne idete tom zapadnom stranom nego hodate prema istočnoj, prema tornju 1. Tu je sve relativno ravno, do tog zadnjeg tornja. Onda se spustite dolje otvorenom žičarom ili toboganom.
19. Cijena za svaku žičaru, povratna karta je 140 juana, oko 20€. Ukoliko idete gore jednom žičarom, a vraćate se drugom, uzimate dvije jednosmjerne karte, što je mislim oko 200 juana.
20. Navečer se prošećite po Qianmen ulici- gleda točno na čuveni trg. Tu ima jako puno restorančića , ulične hrane, a odite i u pokrajnje ulice iz nje.
21. Toaleti u Kini najcesce nemaju papira i uglavnom su čučavci. Dosta ih nema ni sapun pa ponesite sredstvo za dezinfekciju.
22. Jako dobra stranica za informacije o Pekingu i mjestima za posjetu je https://www.travelchinaguide.com/cityguides/beijing/forbidden.htm
Primjedbe
Objavi komentar