Omiš

 Današnji dan mogu slobodno nazvati danom šokova. Evo nas u Omišu. U pola 10 ujutro prošli kroz tunel sv Rok. Temperatura prije tunela bila je 8 stupnjeva i naravno magla. Temperatura s druge strane tunela bila je 20 i naravno sunce! I to ujutro- šok br 1. Na ulazu u Omiš, što dosada nisam nikad išla s autoceste, slijedi šok br 2. Kakve su to stijene! I kud je ta cesta uklesana. Pogled nevjerojatan. Stali smo na vidikovcu, tu je i kip Mili Gojsalić, a stvarno na finom mjestu. 

Silazimo u grad i vrijeme je za šok br 3- ovdje su svi u sandalama ili japankama i kratkim hlačama! Mi smo stigli planinariti, sve je dugačko na meni. Nema veze, znojit ću se, a opće je poznato da to topi špekić. 

Vozimo se preko mosta i odmah iza njega skreće se lijevo na parking koji je dobrano pun. Tu kreće naša staza do utvrde Fortica. Jedna staza ide feratom, ali budući nemamo kacige i sigurnosnu opremu, to otpada. Nisam trenutno ni u kondiciji za to, a po ovoj vrućini ni nisam sigurna da bih se penjala po goloj stijeni. Zato idemo drugom stazom koja ide lijepo kroz šumu. Strma je i ona, ali nije strašno, jedino što je malkice vruće. Penjemo se do utvrde, nekih 50 ak minuta, pogled na grad stvarno fantastičan. Ulaz u utvrdu otvara jedna gospođa s ogomnim ključem koji sam morala uslikati. Ulaznica je 25 kuna. Htjeli smo se malo naviriti na feratu odozgo, ali teta je stroga , ne da nam ni prismrditi tamo. Kad zahladi i nabavimo opremu, možda bi trebalo pokušati. 

Natrag idemo drugom stazom da razbijemo monotoniju. To se pokazalo kao odlična ideja jer nailazim na nešto cvijeća, jednu prpošnu bogomoljku nasred puta, a na kraju nas dočekuje staro groblje koje je baš šarmantno. 

Šećemo kroz grad, lijepo je uređeno, ima nešto turista, ali ovo je prava uživancija s obzirom na to kako je ovdje ljeti. U gradu su dvije lijepe crkve, nekoliko lijepih kuća s natkrivenim prozorima ili natpisima iznad vrata, ima i pipa s pitkom vodom. Ovdje se može uzeti tura kvadovima, vožnja Cetinom u čamcu ili raftu, kajakom… 

S utvrde smo vidjeli lijepu omišku plažu, more tako prekrasne zeleno plave boje, da sam morala otići dolje na kupanje. Šok br 4- kupanje krajem listopada. U sjećanju mi je ostalo da je davno ovdje jedno ljeto bilo hladnjikavo zbog Cetine koja se ovdje ulijeva. Iako je danas more 19.5-20 uopće nije hladno i plivam 20 ak minuta, a mogla bih još. I tako dok se kod nas u unutrašnjosti već pomalo nose čizme, a trgovine se naveliko pripremaju za Božić, ovdje je ljeto i traje još uvijek sezona kupanja!

Dalje se vozimo do Makarske, cesta vijuga uz more s jedne strane i stijenu s druge, vidici su prelijepi- ovo je naša Amalfi obala. Prvo ćemo na ručak, jedemo u restoranu Vicenco koji nudi tunjevinu s blitvom za samo 75 kuna, a onda u naš smještaj- terasa s pogledom nadajmo se. 

Navecer izlazimo prosetati do grada- iz našeg apartmana ima samo 2 km, šta je to za nas.