Croatian traveler

 Današnji dan mogu slobodno nazvati danom šokova. Evo nas u Omišu. U pola 10 ujutro prošli kroz tunel sv Rok. Temperatura prije tunela bila je 8 stupnjeva i naravno magla. Temperatura s druge strane tunela bila je 20 i naravno sunce! I to ujutro- šok br 1. Na ulazu u Omiš, što dosada nisam nikad išla s autoceste, slijedi šok br 2. Kakve su to stijene! I kud je ta cesta uklesana. Pogled nevjerojatan. Stali smo na vidikovcu, tu je i kip Mili Gojsalić, a stvarno na finom mjestu.  Silazimo u grad i vrijeme je za šok br 3- ovdje su svi u sandalama ili japankama i kratkim hlačama! Mi smo stigli planinariti, sve je dugačko na meni. Nema veze, znojit ću se, a opće je poznato da to topi špekić.  Vozimo se preko mosta i odmah iza njega skreće se lijevo na parking koji je dobrano pun. Tu kreće naša staza do utvrde Fortica. Jedna staza ide feratom, ali budući nemamo kacige i sigurnosnu opremu, to otpada. Nisam trenutno ni u kondiciji za to, a po ovoj vrućini ni nisam sigurna da bih s...

  Jutros idemo na vrh sv Jure, najviši vrh Biokova. Valjda sam bila u nekom stanju pomućenja uma kad sam to odlučila. Radi se o usponu od 1400 m visinske razlike gore i isto toliko dolje. Krećemo iz Velikog Brda i staza odmah kreće strmo po stijeni, ali ide cik cak i podnošljivo je. Nešto mi govori da to neće dugo tako ostati. I nakon 30 ak min kreće strm uspon po siparu. Za one koji ne znaju, sipar su usitnjene stijene na koje kad staneš, one se koturaju, više ili manje. I dalje je dobro jer se ide cik cak i po siparu pa ide nekako. Ali onda dolazi prava katastrofa- strm sipar i uspon po njemu tako strmom. Ok, savladam i to jer se ide uz rub stijene pa se jednom rukom držim za stijenu, a u drugoj mi je štap kojim hvatam oslonac da se ne otkližem dolje. Začudo, nisam u strahu , ali kad pomislim da ću ovuda morati dolje- dođe mi slabo! Mora biti neka druga staza. Ponavljam mužu- ja se ovuda neću spuštati, malo mu već idem i na živce. Ja ću radije i cestom od vrha natrag, pa ako treb...

  Danas se iz Gračaca vozimo do Karina jer idemo do kanjona rijeke Bijele. Za njega sam saznala nedavno. U Karinu treba skrenuti prema mjestu Novo Naselje Karin Slana. Vozite se kratko uskom uskom cesticom i prije mosta i groblja skrenete na lijevo na livadu. Tu se može parkirati. Poljski put vodi do kanjona, na početku na prvom račvanju, treba skrenuti desno. Poslije je staza označena strelicama. I uskoro se ispred nas pojavljuje iznenađujući kanjon. Zašto iznenađujući? Jer kad se voziš kroz Karin, koji je u nivou mora, teško je povjerovati da tu, ni kilometar dalje, postoji ovakav usjek 150 m dubok. Stijene su narančasto- crne boje, zanimljivog oblika. Na samom izvoru je malo jezerce, slapa nema jer vode baš nema puno, ali je svejedno lijepo. Natrag se penjemo gore i vraćamo tom stazom, uživajući u pogledu. Dosta ljudi ide tom gornjom stazom jer je kraća i auto se onda treba parkirati na drugom mjestu. Po meni je to pogrešno jer je kanjon ljepši donjom stazom.  Vozimo se sta...

   Jučer smo u povratku kući stali na izvoru rijeke Slunjčice. Nekako sam pretpostavila da će u gradu Slunju bit velika gužva i da nećemo imati gdje parkirati, a i da nećemo imati dovoljno vremena za cijeli tok ove rijeke od 7.4 km. Stoga smo počeli rutu u obrnutom smjeru, od izvora. Pratili smo navigaciju za izvor , koja nas je prvo dovela do lovačke kuće, onda smo se ipak vratili malo natrag i parkirali na livadi. Izvor Slunjčice je neobične, plave boje, čak i jučer, kad je bilo oblačno. Mogu samo zamisliti kakva je to tek nijansa i kad sunce sine. S tom plavom bojom ispreprilće se jedva vrlo intenzivna zelena boja koja potječe od biljaka koje rastu u plićaku. Voda je u plićim dijelovima prozirna i vidi se svaki kamen. Staza nas dalje vodi uz tok rijeke i priroda je ovdje netaknuta- srušena stabla, sve obraslo mahovinom poput najfinijeg zelenog tepiha. To što priorda stvori mi ljudi možemo samo pokušati imitirati. Na rijeci smo vidjeli i dva slapa, kod drugog smo se odlučili...

  Kad me netko pita gdje bih drugdje htjela živjeti u našoj državi, moj bi odgovor bio Rijeka. Zašto? Prvenstveno zbog blizine Istre i svega što ona nudi. Mi svake godine odemo barem jednom, a često i dva puta na vikend u Istru. Bili smo davno i na ljetovanju u Puli puna dva tjedna. Bili smo u svim godišnjim dobima i ovo i je destinacija za sva godišnja doba jer se tamo stalno nešto događa- od tartufa i čokolade u jesen, adventa i karnevala u zimu, bogatih slapova i jezera u proljeće do plaža, mora i lavande u ljeto. U ovom vodiču ograničit ću se samo na one lokacije koje smo posjetili u zadnje 2-3 godine. Neću objavljivati slike s Brijuna na kojima sam bila prije 25 godina, isto tako i neke druge lokacije. Iako sad kad o tome pričam, mislim da je došlo vrijeme da se neke stvari i ponove jer Istra je toliko lijepa da nikada ne dosadi. 1.       1.  Rijeka Kozmopolitski grad koji sam posjetila više puta, neću ovdje toliko o tome. Moj je savjet da obavezno o...